Prijateljevao je s Jamesom Joyceom, a 1969. godine dobio je i Nobelovu nagradu za književnost. Djela koja je stvarao, stvarao je u doba filozofskog egzistencijalizma i književnog postmodernizma, a najvažnija karakteristika koja označava njegovo dramsko stvaralaštvo jest teatar apsurda.
Šesnaesti vek označio je period uzdizanja španske države. Ona je uspela da dobije epitet najmoćnije države sveta. Uz uspostavljeno jedinstvo na poluostrvu, sa čitavim novim kontinentom koji je trebalo istražiti, izgrađen je identitet moćne monarhije i zemlja počinje da cveta.
Premda je po svojoj popularnosti u širim krugovima pomalo zapostavljen u odnosu na suvremenika i sunarodnjaka Milana Kunderu, opus Bohumila Hrabala itekako je važan dio češke, ali i europske proze.