Foto: Getty Imagees
Kako djeca doživljavaju ljepotu? Iz vlastita djetinjstva pamtim malo, ali se precizno sjećam stvari koje su izazvale moje divljenje.
Kartonska sličica veličine dječjeg dlana, u obliku cvjetne košarice, posuta svjetlucavim injem, urezala se u moje pamćenje kao prvi, vrtoglavi prizor apsolutne ljepote. Pamtim kako sam satima upijala svaki i najsitniji detalj, svaku laticu, svaku liniju na cvijetu, svaki pregib na košarici. Mogla sam imati četiri godine. Teta Tinka, studentica književnosti koja je volontirala kao odgajateljica u dječjem vrtić u, poklonila mi je tu košaricu, izvukavši je iz vlastite, skromne kolekcije trica.
Bilo je to vrijeme odsustva igračaka. Ti koji...
Počevši od svog hvaljenog debitantskog romana „The Loney“ (Usamljeni) iz 2018., engleski pisac Andrew Michael Hurley uplašio je čitatelje svojim pričama o čudnim ruralnim zajednicama – a sada se one sele na film i TV.
Ova lipa raste u jednoj dolini Bakonija, tamo gde se dolina sužava s južne strane, gde iz boka brda strše stene, deset-dvanaest tona teške. Seme je palo između dve stene. Dok je deblo dosegnulo širinu koju su mu stene dopuštale, moglo je rasti gotovo bez prepreke. Ali to nije dugo trajalo. Onda se lipa napela u stene i razmaknula ih. Sada se na nju srušila odozgo stena poput kuće i pokrila je. Lipa se izvukla. Korenjem se uhvatila u donje kamenje i počela stenu gurati prema gore. Rasprsnula je kamenje koje joj je ležalo na putu.
Čitajući te knjige, bio sam tako uzbuđen i zanesen, tako razigrane mašte da sam sve ono što sam pročitao zamišljao življe nego stvarni svijet oko sebe. Preda mnom su se otkrivali novi nepoznati krajevi, ljudi, životinje. Sve mi se činilo ljepše, bolje i čudesnije nego u običnom životu.
Pročitala sam 200 stranica [Uliksa] do sad – ni trećinu; i zabavila su me, stimulisala, šarmirala, zainteresovala prva dva ili tri poglavlja – do kraja scene na groblju; a onda me zbunilo, dosadilo, iritiralo i razočaralo češanje bubuljica jednog uznemirenog, nesvršenog studenta.
Velikom snagom i vještinom slikao je Andrić žarke i živopisne likove. Uzbudljivo, fantastično ime „Prokleta avlija“ momentalno nas podsjeća na ono orijentalno i tajanstveno. Dok čitamo Andrićeve priče ulazimo u misteriozni svijet Istoka, svijet magičnog što nas vuče dublje da saznamo sve tajne i istine.
