Više od osam decenija od nastanka, neobjavljena djela F. Scott Fitzgeralda ugledaće svjetlost dana narednog proljeća. Knjiga "Umro bih za tebe" obuhvata pripovjetke za koje pisac tridesetih godina prošlog vijeka nije uspio da nađe izdavača zbog "kontroverznosti tema", čudnog i "neočekivanog" izbora protagonista i stila.
Osrednji koji stvaraju karijere u politici jer se oslanjaju na čitavu povorku mediokriteta, osrednji koji upadaju u državne kancelarije, mediokriteti koji se ne razlikuju međusobno u toj vojsci zbog potpune posvjećenosti podčinjavanju.
Prvu sam pjesmu napisala s jedanaest godina. Za mene stihovi nisu počeli od Puškina i Ljermontova nego od Deržavina (“Uz rođenje djeteta-purpuronosca”) i Njekrasova (“Mraz, crveni nos”). Te je stvari moja mati znala napamet.
"Treba gledati pravo. Jer da se htelo gledati iza sebe, dobili bismo oči na potiljku. Treba ljubiti zemlju dece svoje, a ne dedova svojih. Jer čast neće zavisiti od toga odakle dolazimo nego kuda idemo."
Tri strasti, jednostavne ali neodoljive, su me nosile kroz život; čežnja za ljubavlju, traganje za znanjem, i nepodnošljivo žaljenje zbog patnje čovečanstva. Ove strasti, kao snažni vetrovi, su me nosile tamo i amo po svojevoljnom kursu, iznad velikog okeana patnje, dosežući same ivice očaja.
Prošle godine, 5. kolovoza bila sam u Rijeci, na "događaju" koji je medijski bio popraćen uglavnom kao 'Frljićeva kontra-Oluja', a bio je najavljen kao "pokušaj otvaranja javne debate o položaju žena u ratu... te mogućnosti emancipacije kroz kreiranje prostora ženskog sjećanja".
Verujem da će svetski vladari u narednim generacijama otkriti da su uslovljavanje dece i narko-hipnoza efikasnije sredstvo kontrole od pendreka zatvora, a da se žudnja za moći može sasvim zadovoljiti i navođenjem ljudi da zavole svoje ropstvo isto toliko koliko i šibanjem i prisiljavanjem na poslušnost.
