Kada piše roman, pisac bi trebalo da stvara žive ljude; ljude, ne likove. Likovi su karikature. Ako pisac može da ljude učini živima, možda neće imati velike likove u svojoj knjizi, ali je moguće da će njegova knjiga biti celovita, entitet; roman.
Doduše, pričalo se i to da je nekad davno dobio posao u Pošti, ali da nije izdurao ni mjesec dana, jer su ga uhvatili kako kompletne pošiljke baca u peć, a njegovo navodno objašnjenje je bilo da među pismima mora biti i onih koja sadrže tužne vijesti, pa je htio poštedjeti primaoce.
Htio bih napisati sve što vidim, ali ne tako kako vidim, nego u potpunosti. Ne bih bio sposoban točno ispričati ni najsjajniji stvarni događaj i njega bih trebao uresiti.
Haribde, Scile i ti, Kiklope ćoravi, Vikend pirati ringlica zlatnih, Kompas je knjiga, vrijeme zaboravi. Kakva je dreka? S puta, brukvom ko sabljom noseve režem Snove i vjetar u jarbole prežem Strpljena priča, putovanje što čeka Bljesak sunca i kitova jeka Navigare, za malo para, Biće tu čuda dok stasa,
