Neki "vrli pitac" mi je nedavno postavio jednako apsurdno pitanje: mogu li ja napisati tekst a da ne pomenem svoju djecu, a ja sam mu odgovorio: "Šta bih trebao? Da pominjem tvoju?"
Ako je moje telo slično životinji, mesu ovce, moj ljudski um mora biti sličan mentalnim stanjima drugih ljudi. Posle mnogo razmišljanja i žaljenja, ipak sam zaključio da Večni Povratak pripada Ničeu, a ne nekom pokojniku koga krasi grčko ime. Neću da se zadržavam na ovome. Migel de Unamuno već je dovoljno napisao o stvaranju i preuzimanju ideja. Niče je tražio ljude koji bi bili u stanju da podnesu besmrtnost.
Prošle se godine obilježila 150. godišnjica rođenja Helen Beatrix Potter, engleske spisateljice i ilustratorice, najpoznatije po svojim vedro ilustriranim pričama o ljupkim životinjama.
Prvi roman Joanne Rowling o Harryju Potteru objavljen je prije dvadeset godina, a nakon njega je uslijedio serijal knjiga koji je oborio sve rekorde u čitanosti i po kojem je snimljeno više filmskih hitova.
Bit će to snažna, mlada vojska budućih managera, organizatora, experata, operatora, stručnjaka za kulturni management, za disaster management, za tranzicijski, politički i ekološki management, za management života. Bit će to hitri lovci u mutnom. Bit će sorta koja će se reproducirati neljudskom brzinom, kao da je reprodukcija njihov jedini zadatak i cilj. Bit će to ljudi koji će udobno živjeti na nesreći onih kojima će pomagati, jer i nesreća zahtijeva management, bez managementa nesreća je tek puki neuspjeh.
