Prošle se godine obilježila 150. godišnjica rođenja Helen Beatrix Potter, engleske spisateljice i ilustratorice, najpoznatije po svojim vedro ilustriranim pričama o ljupkim životinjama.
Rođena je 28. srpnja 1866. godine u Londonu, u tipičnoj viktorijanskoj obitelji. Budući da joj je majka bila kći bogatog brodograditelja i trgovca pamukom, a otac odvjetnik, odgajale su je dadilja i guvernanta. Kada je imala šest godina, rodio joj se brat Walter Bertram. Unatoč razlici u godinama, brat i sestra dijelili su mnoge zajedničke interese: ljubav prema prirodi i životinjama, crtanju i slikanju. Obitelj Potter ljetne je mjesece provodila u velikoj kući u Škotskoj (Perthshire) gdje su se djeca mogla slobodno igrati i istraživati okolinu. Beatrix i Bertram nisu se mnogo družili sa svojim vršnjacima, što su na neki način nadomjestili velikim brojem kućnih ljubimaca. Njihovi ljubimci, zečevi Petar i Benjamin, poslužili su kao inspiracija i modeli za njezinu prvu i najpoznatiju slikovnicu: Priču o Petru Zecimiru.
Još kao dijete mnogo je slobodnog vremena provodila crtajući biljke i životinje. Zanimljivi su njezini realistični i vrlo detaljni crteži gljiva, mahovina, lišajeva, fosila i kukaca, ali još više očaravaju crteži i slike maštovitih prizora životinja odjevenih u ljudsku odjeću i zaokupljenih šivanjem, pletenjem, kuhanjem, pranjem odjeće… Omiljena tehnika bio joj je akvarel.
Zapazivši njezinu sklonost likovnim umjetnostima, Beatrixini roditelji, i sami skloni umjetnosti, zaposlili su učiteljicu umjetnosti koja ju je podučavala crtanju i vodila je na izložbe.
Iako nikada nije išla u školu, pokazivala je veliku znatiželju prema prirodnim znanostima, ponajviše za proučavanje kukaca i gljiva.
Njezino zanimanje za gljive podržao je i škotski kemičar Charles Macintosh kojeg su se dojmili njezini precizni crteži. Pomogao joj je u radu tako što joj je slao primjerke gljiva tijekom zimskog razdoblja. Nacrtala je veliki broj detaljnih botaničkih crteža izučavajući taksonomiju gljiva, njihov rast i razmnožavanje, o čemu je objavila i članak.
Krajem XIX. stoljeća uspjela je prvi put prodati svoje radove: ona i Bertram izrađivali su čestitke te ih prodavali za Božić i druge posebne prigode. Izdavačke kuće Hildesheimer & Faulkner te Ernest Nister otkupili su njezine crteže koje su potom upotrebljavali kao ilustracije u knjižicama priča i stihova. Ohrabrena prvim uspjesima, a na nagovor svoje bivše guvernante i prijateljice Annie Moore, Beatrix je odlučila objaviti vlastite knjižice.
Odabrala je priču o Petru Zecimiru (Peter Rabbit), koju je prvi puta ispričala i ilustrirala u pismu Annienom sinu Noelu koji je često bio bolestan, pa mu je Beatrix pisala pisma da ga oraspoloži. Priča o nestašnom zecu i njegovim pustolovinama u vrtu farmera McGregora najprije je objavljena 1901. godine u skromnoj vlastitoj nakladi, za obitelj i prijatelje.
Petar Zecimir postao je Beatrixin najpoznatiji lik, često u društvu svog rođaka Benjamina. Njihove su male avanture pune uzbuđenja i zabave kod djece budile želju za istraživanjem, ljubav prema prirodi i njegovanju prijateljstva.
Široj javnosti priča je predstavljena u listopadu sljedeće godine u nakladi izdavačke kuće Frederick Warne & Co. Petar Zecimir postigao je veliki uspjeh i donio Beatrix slavu i priznanje, ali i zaradu koja joj je osigurala financijsku neovisnost.
Dvije nove priče uslijedile su 1903. godine: Krojač iz Gloucestera i Priča o Vjevercu Orašaru. Uz pomoć urednika Normana Warnea, Beatrix je nastavila pisati, oslikavati i objavljivati dvije do tri knjižice godišnje.
Beatrix Potter i Norman Warne odlično su se slagali i privatno. Međutim, njezina majka nije bila oduševljena idejom da Beatrix prijateljuje s osobom nižeg društvenog statusa. Unatoč protivljenjima, Beatrix i Norman Warne zaručili su se u srpnju 1905. godine. Nažalost, samo mjesec dana nakon vjeridbe, Warne umire od leukemije.
Shrvana tugom, pronašla je utjehu u radu i posjetima dragim krajolicima Lake Districta gdje zarađenim novcem kupuje zemljište i farmu Hill Top. Sačuvana u izvornom obliku, kuća je danas popularna turistička atrakcija. Od tada je sve češće boravila i sudjelovala u seoskom životu. Upravljanje farmom zahtijevalo je čestu suradnju sa seoskim odvjetnikom Williamom Heelisom, za kojeg se kasnije i udala, a koji joj je pomagao pri daljnjoj kupnji okolnih farmi. S vremenom je kupila ukupno petnaest farmi i aktivno sudjelovala u njihovu održavanju i vođenju. Zanimljivo je da se bavila i uzgojem ovaca Herdwick i da je za to osvajala nagrade na lokalnim natjecanjima.
S navršenih petnaest godina Beatrix je započela pisanje tajnog dnevnika posebnim šifriranim pismom koje je sama izmislila, a odgonetnuto je tek petnaest godina nakon njezine smrti. Pisala je njime od 1881. do 1897. godine.
Njezin je Dnevnik (Journal) značajan jer je u njemu bilježila svoje dojmove o umjetnosti, umjetnicima te društvu i životu u Engleskoj krajem XIX. stoljeća.
Podržavala je rad britanske udruge za očuvanje okoliša i povijesnih spomenika – National Trust. Uvidjela je potrebu za očuvanjem okoliša i seoske kulture te je slijedila njihove odredbe vezane uz obradu zemlje i metode uzgajanja biljaka i životinja. Udruzi uzgajatelja ovaca u Herdwicku oporučno je ostavila petnaest farmi i više od 4000 hektara zemlje te je tako pomogla očuvanju Lake Districta.
Istovremeno je nastavila s pisanjem i slikanjem, onoliko koliko joj je seoski život dopuštao. Sveukupno je napisala oko trideset knjiga, od kojih su dvadeset i četiri slikovnice po kojima je i najpoznatija.
Umrla je 22. prosinca 1943. godine.
S ciljem popularizacije i podupiranja proučavanja života i djela ove viktorijanske spisateljice i ilustratorice, 1980. godine osnovano je Društvo Beatrix Potter (Beatrix Potter Society), a 1988. godine u Hawksheadu otvorena je galerija Beatrix Potter u kojoj su izloženi njezini originalni radovi.
Njezina su djela jednako neodoljivo privlačna danas kao i u vremenu kada ih je stvarala. Danas nove generacije malih i velikih čitatelja iznova otkrivaju njezin čarobni svijet i neobične pustolovine još neobičnijih junaka.
Upoznajte Petra Zecimira, Benjamina Zeca i njihove prijatelje
Petar nosi jaknu i cipele. Sa svojom obitelji, majkom i sestrama živi u zečjoj rupi koja ima kuhinju, namještaj i dućan gdje gđa Zecimir prodaje različite stvari. Petar je zanemario majčine savjete, ušuljao se u vrt g. McGregora i najeo se povrća. Gospodin McGregor ga je uočio i počeo progoniti. Petar je uspio pobjeći, ali je izgubio svoju jaknu i cipele koje je g. McGregor iskoristio za svoje strašilo. Petar se vratio kući iscrpljen pa je otišao na spavanje uz čaj od kamilice.
Nastavak slijedi u priči o Benjaminu. Benjamin svom rođaku pomaže vratiti odjeću, ali zatočila ih je farmerova mačka…
Autor: Linda Cvitanić