Foto: wikimedia commons/public domain
Umijeće gubljenja nije teško naučiti.
Jedno umijeće
Umijeće gubljena nije teško naučiti;
Toliko je stvari, čini se, ispunjeno namišlju
Da budu izgubljene. I da njihov gubitak nije nikakva katastrofa.
Izgubi nešto svaki dan. Prihvati smetenost zbog
izgubljenih ključeva, uzaludno potrošenog vremena.
Umijeće gubljenja nije teško naučiti.
A onda uvježbaj gubljenje dalje, gubi brže:
Mjesta, imena, i prostora gdje si trebao putovati.
Nijedan od ovih gubitaka neće donijeti katastrofu.
Izgubila sam mamin sat. I gledaj! Moja zadnja, ili
predzadnja, od tri voljene kuće je otišla.
Umijeće gubljenja nije teško naučiti.
Izgubila sam dva grada, i voljene. I protračila,
neka kraljevstva koja sam posjedovala, dvije rijeke, i jedan kontinent.
Nedostaju mi, ali nije katastrofa.
-Čak i gubljenje tebe (tvog glasa koji me zeza, kretnji koje
volim) – nisam trebala lagati. Očigledno je,
umijeće gubljenja nije teško naučiti.
Iako ono može izgledati (Zapiši to!) kao katastrofa.