Wednesday, November 27, 2024

Slavka Pavić, fotografkinja

Jedna je od osnivačica Ženske sekcije Fotokluba Zagreb (1973.) Održala je 20 samostalnih i sudjelovala na više od 300 skupnih izložbi. Radovi joj se nalaze u Zbirci hrvatske fotografije Fotokluba Zagreb, Muzeju za umjetnost i obrt, Muzeju grada Zagreba, Muzeju suvremene umjetnosti, Etnografskom muzeju u Zagrebu, Zbirci Galerije Badrov, te u različitim privatnim zbirkama.

Slavka Pavić rođena je 20. listopada 1927. u Jajcu. Djetinjstvo i mladost je provela u Daruvaru. Godine 1946. upisala se na studij ekonomije u Zagrebu, gradu u kojem se trajno nastanjuje. Članicom fotokluba Zagreb postaje 1951. kada ujedno počinje javno izlagati. Od godine 1961. nositelj je počasnog umjetničkog zvanja Fotoamater I. klase koje joj je dodjelio Fotosavez Hrvatske, a od 2005. Istaknuti izlagač Fotokluba Zagreb, koji dodijelio Upravni odbor Fotokluba Zagreb.Tijekom godina članica je Upravnih odbora Fotokluba Zagreb. U posljednih je deset godina bila je predsjednica, a sada je članica Suda časti Fotokluba Zagreb. Jedna je od osnivačica Ženske sekcije Fotokluba Zagreb (1973.) Održala je 20 samostalnih i sudjelovala na više od 300 skupnih izložbi. Radovi joj se nalaze u Zbirci hrvatske fotografije Fotokluba Zagreb, Muzeju za umjetnost i obrt, Muzeju grada Zagreba, Muzeju suvremene umjetnosti, Etnografskom muzeju u Zagrebu, Zbirci Galerije Badrov, te u različitim privatnim zbirkama. Njezine fotografije su objavljene u časopisima i revijama, posebno Telegramu i Oku, turističkim edicijama i izdanjima Školske knjige Zagreb. Fotografije joj se nalaze kao ilustracije u monografijama: Tisućljetni Zagreb; Hrvatsko Zagorje i Međumurje; Plavi Jadran i otoci; Prirodna baština Hrvatske; Naša domovima i dr. Zasupljena je u povijesnim pregledima kao što su: Hrvatska fotografija od 1950 godine do danas – MSU Zagreb (1993.); Almanah zagrebačke fotografije – Fotoklub Zagreb (1978.), Fotografkinje, Prilozi povijesti hrvatske fotografije 1870.2000., DPUH i Design Art d.o.o. (2005.), Majstori Hrvatske fotografije-Fotoklub.

slavka ovce

Slavka Pavić vještinu crno-bijele fotografije svladala je uz poduku profesionalnog fotografa i supruga Milana Pavića. Najveći autoritet Fotokluba Zagreb Tošo Dabac prepoznao je kvalitetu fotografije Slavke Pavić na samom startu, uvrstivši je odmah 1951. na IX. međunarodnu izložbu umjetničke fotografije. Sklonost subjektivnoj fotografiji, kako ju je postavila njemačka skupina Fotoform na čelu s Ottom Steinertom 1949., ogleda se u činjenici da autorica nije radila neku određenu razliku između poetskog motiva snimljenog u prirodi i industrijskog grafizma koji pronalazi na električnim žicama, u saobraćajnim znacima, smeću ili oblacima. Svaki oblik koji je formom zadovoljio autoričin smisao za red i kompoziciju sazdanu od svjetla i sjena, arhitekture, cjeline ili detalja, kao i ljudi u prostoru, tretiran je ravnopravno kao odabrana i interpretirana fotogeničnost.

slavka bijela cesta 1958

Sedamdesetih godina poput drugih autora kratko se bavi eksperimentom u potrazi za proizvodnjom značenja. Godine 2006. napušta analognu fotografiju i posvećuje se digitalnoj. U razdoblju od šezdesetpet godina bavljenja fotografijom Slavka Pavić stvorila je niz antologijskih fotografija nezaobilaznih u povijesti hrvatske fotografije 20. stoljeća. Aktivna u Fotoklubu Zagreb u koji se učlanila 1951. bila je i jedna od osnivačica ženske sekcije kluba 1973. Uz niz visokih nagrada koje je dobila tijekom godina, 2013. postala je počasni član ULUPUH-a.

slavka ispod mosta 1971

Slavka Pavic 4

slavka zdenac zivota 1980

Impulsportal/ Fotogard.com

Povezane vijesti

“Tu su od početka kinematografije”: Ženske akcijske zvijezde

Foto: Eureka Entertaiment

Dugo se smatralo da su akcijski filmovi isključivo muška priča. Međutim, snaga i spretnost žena vidljivi su na velikom ekranu još od doba nijemog filma.

Uvijek postoji sutra – snaga žena

Foto: Claudio Iannone

Jim Jarmusch, kultni američki redatelj, jednom je prilikom izjavio kako ne postoji ništa ljepše od otkrivanja umjetnosti, neovisno o kojoj se radi. Filmska, dakako, ona najčarobnija, posebna je za svakog filmofila, pa tako, gle čuda, nisam ni ja iznimka. Otkrivanje novih filmova, odnosno priča koje su isprepletene s realnošću na projektoru pokretnih slika uvijek su u meni stvarale osjećaj sreće, poput djeteta koje pronađe novu igračku, zakopanu u pijesku, otkrivenu morem umjetnosti. Tko će ga znati, možda je i odlazak u kino toliko poseban za mene, upravo jer mi iznova stvara osjećaj neizvjesnosti, leptirića u trbuhu kao kad se zaljubiš u posebnu osobu. Mrak kino dvorane isprekidan svjetlom projektora često zna donijeti životne priče, ali one tihe, ispunjene šutnjom. Priče koje su oko nas, ali za koje ne želimo čuti. Ili, još gore, za koje se pravimo da ne postoje. Jednu od takvih priča ispričala je talijanska redateljica Paola Cortellesi u filmu „Uvijek postoji sutra“.

Popular Articles