aol na savršen način secira sve teškoće bivanja ženom, dok The Hirs Collective donosi pozitivnu poruku inkluzivnosti u borbi protiv sistema.){kind=link}
Foto: Crol
Irski post-punk bend M(h)aol na savršen način secira sve teškoće bivanja ženom, dok The Hirs Collective donosi pozitivnu poruku inkluzivnosti u borbi protiv sistema.
Debitantski album “Attachment Styles” irskog benda M(h)aol glazbeno je poprilično primordijalan, ogoljen post-punk noise s čvrstim ritmom i prijetećim gitarama čiju surovost podcrtavaju izvrsni feministički stihovi iz pera pjevačice Róisín Nic Ghearailt.
Uvodna “Asking for It”, kako i ime nagovještava, bori se s uvriježenom praksom okrivljavanja žrtve silovanja za zločin počinjen nad njom i nastavkom života nakon silovanja. “Bored of Men” iskazuje paradoksalnu ideju – toliko nam je dosta govorenja o muškarcima, ali nemoguće je prestati budući da patrijarhat ne jenjava.
Izvrsna recitativna “Bisexual Anxiety” bavi se podozrivošću kojom se promatra ta seksualnost i zalaže se za život izvan etiketa kao onaj koji uistinu zbunjuje okoštale strukture:
I’d love to be anything other than what I am/Fluent, ambiguous, subversive…/If you’re being kind/Greedy, indecisive, untrustworthy…/If you’re not…/To occupy the black and white space of mono-sexuality/To tell you what I am and for you to accept me/No questions asked.
“Period Sex”, pak, ruši tabu o spolnim odnosima za vrijeme menstruacije senzualnim i izazivačkim stihom Let’s have period sex/I want to make a mess. Sve u svemu, album je i zvukovno i lirski direktna, brutalna kritika patrijarhata i borba za inkluzivniji svijet poroznih granica koje nikog ne ostavljaju postrance.
Slična ideja vodi i bend još brutalnijeg zvuka, američke hardcore punkere The Hirs Collective. Ove glazbenike krasi posebna etika koju obrazlažu na svojem Bandcamp profilu. U doba kad je pankerski anarhizam kooptiran, ova se grupa odlučila još fundamentalnije pridržavati tih načela pa premda bend sačinjavaju pojedinci, oni o sebi govore i misle samo kao o kolektivnom duhu.
Kako bi nastavili širiti anarhističku etiku, kratki album “We’re Still Here” sadrži mnoštvo gostujućih istomišljenika, poput Shirley Manson iz Garbagea ili izvrsne skupine Soul Glo. Album je pun konciznih kritika – na “Burn Your House” tema su visoke rente, na “Public Service Announcement” policijska brutalnost, dok “Last King Meets Last Priest” sadrži možda i najbrutalnije stihove na albumu:
Society won’t be happy/Humanity won’t have dignity/Until the last capitalist is hung/By the guts of the last bureaucrat scum
Ipak, ono što odvaja The Hirs Collective od brojnih drugih društveno kritičnih bendova jest nesalomljiva nada kojom odišu njihovi stihovi.
We’re not stopping/We’ll never quit/This collective/A version of therapy/For ourselves and anyone/Who feels in need/To scream their lungs out for one more day of living, sažima njihovu viziju glazbe kao terapijskog, komunalnog medija.
Na sličan je način pozitivna i “XOXOXOXOXOX”, no pravi je biser završna “Bringing Lights and Refreshments” koja izaziva trnce:
We’re tired, but we’re still here/To offer help to the more/Depleted and defused/We’re still here/We’re still here for you/We’re still here
Možemo se samo nadati da će još više bendova svoju alternativnu poetiku gurati s tolikim uvjerenjem.
Autorica: Andrea Jović/ Crol.hr