Foto: Jelena Blesić
Iako na prvi pogled sport umjetnost nemaju puno toga zajedničkog, ako posjetite izložbu “Sport u umetnosti. Umetnost sporta” bićete prijatno iznenađeni.
Ova originalna ideja je zajednički projekat Galerije Matice Srpske, Muzeja Jugoslavije i Muzeja savremnosti umjetnosti Republike Srpske. Zanimljiva postavka nas podsjeća na važne sportske događaje koji su u toku i na neke minule. Tako na primjer možete da vidite našeg cijenjenog slikara, glumca i TV voditelja Uroša Đurića prerušenog u fudbalera banjalučkog “Borca”. Tu su i pokloni jugoslovenskih sportista Josipu Brozu Titu, platna naših istaknutih umjetnika inspirisanih sportom, plakate za sarajevske ZOI 1984. I još mnogo toga. ...
Bosonogi Gen
Bosonogi Gen je manga koju je napisao i ilustrovao Keiđi Nakazava (1939–2012). Keiđi Nakazava rođen je u Hirošimi i bio je svedok nuklearnog napada na grad 1945. godine, tako da su ta iskustva duboko uticala na njegov rad i ovaj strip je velikim delom autobiografski: priča prati malog dečaka po imenu Gen, koji pokušava da preživi tokom rata, a kasnije se nosi i sa posledicama bombardovanja.
“Svoju priču sam nazvao Hadashi no Gen (Bosonogi Gen). Ime mladog potagoniste na japanskom jeziku ima više značenja. Može značiti “koren” ili “poreklo” nečega, ali i “elementsko” (u smislu atomskog elementa), kao i...
Uporedo sa razvojem kućišta radio je i na tehnikama pravilnog podvodnog osvetljenja, a često je preduzimao i fizičke poduhvate kako bi svoje podvodne fotografije učinio što realnijim.
Vizual: Danilo Ćetojević
Udruženje nezavisnih stvaralaca i aktivista „Geto“ organizuje izložbu povodom Dana ljudskih prava pod nazivom „Šik i Subverzija“ koja će biti otvorena šestog decembra u prostorijama Društveno Kulturnog Centra „Incel“.
Piše: Isidora Branković
Šik i Subverzija! Glasno, razigrano i otporno. Duboko. Krako. Rolovka!
Izložba Šik i Suberzija okuplja umjetnice mlađe generacije – Tajanu Dedić Starović, Vladimirku Velagu i Isidoru Branković, koje kroz svoju umjetničku praksu istražuju segmente savremenog društva, identitet i rodna prava.
Umjetnost kao glas koji prolazi kroz sve pore postojanja posmatrača, afirmišući kritičko razmišljanje o društvu i slobodi. Glasna, bučna. Tiha. Statična. Brza. Stijena! Ponekad pomislimo da sloboda postoji....
Ursula Le Gvin je smatrala da pisanje podrazumijeva trostruki čin povjerenja: u sebe, u tekst i u čitaoca. Mnogi će se iznenaditi kad im se kaže da je to i mukotrpan rad. Da, dobro ste čuli, nije samo kopanje kanala posao, i olovka može da bude teška. Ko je ušao u proces stvaranja knjige, znaće da je objavljivanje nekad mnogo mukotrpnije. Pod tim teretom mnogi mladi pisci će izgubiti svaku vrstu povjerenja, u sebe i svoju vještinu pisanja, u tekst i njegovu vrijednost i konačno u čitaoca i njegovu sposobnost da razumije napisano. Eri de Luka je napisao pokušaj obeshrabrivanja pisaca, ali izgleda da je zaboravio da su u tome mnogo uspješniji izdavači.
Tridesetih godina 20.vijeka Kraljevina Jugoslavija nije vidjela ni zadržala veliki talenat kome se Njujork klanjao. Za najtalentovaniju i najobrazovaniju slikarku nije bilo mjesta u rodnoj zemlji. Milena Pavlović Barili našoj sredini bila je nepoznata do sredine 20. vijeka iako je uvijek voljela svoju rodnu zemlju i u njoj pokušavala da pronađe svoje mjesto pod suncem.
Uz podršku Sarajevskog otvorenog centra, grupa kvir pojedinaca se okupila s idejom da organizuje izložbu „Mahala duginih boja“, koja je povezala zajednicu kroz stvaralaštvo i umjetnost, upoznavanje, promovisanje talenata, slobode i ljubavi. Cilj izložbe je bio osvijestiti realnost u kojoj se kvir svakodnevnica zapravo ne razlikuje mnogo od svakodnevnice individua izvan zajednice. Izložba, održana 11. oktobra u prostorijama DKC Sarajevo, je predstavila veliki broj kreativaca i kreativki iz cijele Bosne i Hercegovine, koji su kroz različite medije propitivali život kvir zajednice.
Iduće godine, tačnije 13. septembra 2025., otvoriće se David Bowie muzej u Londonu. Ovo označava prvi put da će javnost moći vidjeti najopširniju kolekciju stvari vezanih za karijeru Davida Bowija.
Ako mi je nešto simpatično kod ovog našeg haotičnog 21. vijeka, to je što apsolutno nema nikakvih pravila i što je sve izuzetno promjenljivo i fluidno. Poznata je ona stara ljepota je u oku posmatrača. I zaista jeste tako, s tim što ispada da postoji samo jedan svevideći posmatrač koji na neki način postavlja te čuvene standarde.
