Foto: Unsplash
Ima nešto tragikomično u tome kad se sa alanfordovskim Zavodom za istraživanje ruda i gubljenje vremena susretneš u realnom životu – i uvjeriš se da je stvaran! To je kao da ugledaš Bigfoota; možda te ugrožava i želi ti nauditi, ali je ipak uzbuđujuće.
Piše: Huso Makalić
Ovu priču mogao bi otpočeti od dana kada nisam susreo Bigfoota, ali sam upoznao Šeficu Biroa (mitski čupavac iz šuma Sjeverne Amerike je svakako simpatičniji). Šefica Biroa – zvučalo mi je kao neki neslužbeni naziv funkcije, poput samoproglašenog Jedinog zakona zapadno od Pecosa Roya Beana, ali tako su mi je predstavili. A ja sam samo tražio da...
Kada se prizor raščisti od svih bizarnih detalja kojima nas zasipa stroj za proizvodnju spektakla, kada se uklone psilocibinske gljive i pedofilske tajne, ketamin i svemirski brodovi, milijuni doniranih dolara i uvrede pred milijunskom publikom, ima li u priči o završetku jednog divnog prijateljstva bilo čega što nam nije odavno poznato, banalno i dosadno?
Piše: Boris Postnikov
Donald Trump je nešto poput mašine za proizvodnju opscenog spektakla. Dok ovaj tekst nastaje, priču o njegovom velikom sukobu s Elonom Muskom već su potisnule slike nasilja iz Los Angelesa, kamo je poslao vojsku na prosvjednike protiv masovnih deportacija imigranata: kada tekst bude objavljen,...
Foto: Jeff Golenski/Wordpress Photo Directory
Ne sjećam se kad sam prvi put čuo za Njemačku, ali siguran sam da je bilo davno, možda i prije nego sam čuo za riječi Sarajevo ili Mostar. Ime ni jedne druge zemlje u mojoj svijesti nema značaj kao ime Njemačke na čiji spomen uvijek vidim istu sliku, tačnije jednu apstraktnu skulpturu koju iz nekog razloga krasi ovčje runo. Ta skulptura ima i spiralno uvijene ovnujske rogove i monolitna je. Ni s jednom drugom zemljom nisam uspostavio vezu kao sa tom mojom Njemačkom s kojom sam se povezao još u najranijim danima djetinjstva. Njemačka mi...
Ja nisam neko drugi, ali ne mogu biti bez drugog. – E. Levinas
Piše: Gabriel Paredes
Okvir načela, zakona i propisa koji uređuju suživot u društvu i kojih se ljudi moraju pridržavati sastoji se od prava i dužnosti. Pravo se definira kao moć posjedovanja ili zahtijevanja nečega što se smatra pravednim, bilo pravno utvrđeno ili ne. S druge strane, dužnost predstavlja obavezu utemeljenu na moralu ili zakonodavstvu.
Baš kao i ja, i drugi nastoje zadovoljiti svoje želje. To je prirodna i općeprisutna sklonost u svim ljudima od rođenja. Ta sklonost čini primarni proces mišljenja, koju imaju ljudi i životinje, osobito u prvim...
Foto: Julian Nyča/WikiCommons
Možda je grubo, možda bi trebalo odšutjeti, zažmiriti na oba oka, ali prosto je tako: Za Boška i Admiru Sarajevo suza više nema. Godišnjicu pogibije Admire Ismić i Boška Brkića ove godine obilježili su još samo mediji objavivši prigodna podsjećanja, bez mnogo truda, bilo čega novog i drukčijeg. Ove godine to su odreda „reciklirani“ tekstovi, ona vrsta epitafa kada valja nešto napisati a nikom se u redakciji „ne da“, kada je sve već kazano, sve note odsvirane i potrošene toliko puta da se gubi nada u bilo kakvu originalnost poslije toliko ponavljanja. Zamor materijala.
Piše: Nedžad Novalić
Treba biti...
Agir et se transformer
Čovječanstvo je došlo već do tačke u kojoj mnogi ljudi ulaze u vezu sa botovima umjetne inteligencije, koji igraju ulogu idealnog partnera. A psiholozi onda imaju zadatak objasniti da dugoročne veze tog tipa nisu dobre
U zadnje vrijeme me na internetu često zaskoči tematski meme: „ChatGPT kao savršen romantični partner“. Nekad ostaje kao glas i slova na ekranu, dok nekad ima robotsko tijelo, ali u oba slučaja implicira idealnog partnera koji je sve vrijeme tu za nas, razumije nas, podržava i ne osuđuje. Iako je umjetna inteligencija (AI) humoristična po naravi, stvari nisu tako jednostavne, jer nam...
Foto: NSRS
Lijepo veli Simović: Onome ko je na glavu stavio krunu, više je do krune nego do glave, pa će za krunu dati sve, a nju neće dati ni za šta
Piše: Goran Dakić
Održana je još jedna istorijska sjednica Narodne skupštine Republike Srpske na kojoj je istorijski predsjednik održao istorijski govor. Bar tako kažu njegovi istorijski sljedbenici. A zapravo ništa nije bilo istorijsko: ni sjednica, ni predsjednik, ni govor, ni sljedbenici. Ako je išta u tih sat i po bilo istorijsko, bila je to predsjednikova nepristojna ponuda vrijedna 100 milijardi dolara. Što je skoro trinaest predsjednikovih budžeta.
U posljednjih nekoliko godina,...
Boris Dežulović
Na dan kad su Pavelićevi ustaše Dalmaciju, Split i Hajduk 1941. poklonili talijanskim fašistima, i na dan kad je 1944. dovršena obnova Hajduka kao partizanskog kluba, Dalmatinci, Splićani i navijači Hajduka transparentom odaju počast Pavelićevim ustašama, istim onim ustašama koji su Dalmaciju, Split i Hajduk poklonili talijanskim fašistima
Piše: Boris Dežulović
Priča je malo komplicirana, pa ću je pokušati ispričati polako i što jednostavnijim rječnikom.
Prije točno osamdeset četiri godine, u nedjelju 18. svibnja 1941., talijanski Duce Benito Mussolini i poglavnik Ante Pavelić potpisali su u Rimu ugovor kojim Nezavisna Država Hrvatska Duceovoj Italiji kao generalnom sponzoru ustaškog pokreta poklanja praktički cijelu Dalmaciju...
Foto: Google
Evropa u pregovaračkom procesu oko Ukrajine djeluje nekoordinirano. Uspješna strategija mora razjasniti tri centralna aspekta.
Piše: Christos Katsioulis
Može li Evropa provesti svoje interese prema Rusiji i SAD?
Više od 100 dana međunarodne vrteške s Donaldom Trumpom kao američkim predsjednikom – a čini se da europske države još uvijek nisu ništa naučile. Format Weimar Plus koji se sastoji od Njemačke, Francuske, Poljske, Velike Britanije, Italije, Španije, EU kao i Ukrajine dao je na sto ustvari jedan pametan prijedlog: tridesetodnevno primirje koje bi trebalo biti početak mirovnih pregovora.
Odluksa između prekida vatre sa naslijedujućim početkom pregovora ili – ako Rusija odbije...
Sve dok se ne desi stvarna refleksija Crkve i hrvatske politike prema ustaškom razdoblju, kompletna priča o humanizmu i isključivom komemoriranju žrtava bit će isprazna i cinična, kao što i jeste.
Piše: Dragan Markovina
Tema je poznata, toliko da se čovjek umori pišući iz godine u godinu skoro pa isti tekst, zbog čega na koncu i odustane. Da, riječ je o obilježavanju onoga što se naziva Bleiburgom i Križnim putem u hrvatskom kontekstu i općenito o pitanju poslijeratnih ubojstava kolaboracionističkih vojnika. Koji nisu bili samo oni koji su ratovali za ustašku državu, ali su nam za temu jedino oni sada bitni.
Dakle,...
