Foto: Jovan Vidaković – Fotobaza
Nakon konsultacija sa nizom domaćih, regionalnih i svjetskih obavještajnih i sigurnosnih agencija došao sam do sljedećih saznanja o Miloradu Dodiku:
– Na različite načine slabi Bosnu i Hercegovinu, njenu oružanu moć i odbrambenu sposobnost.
– Planira secesiju Republike Srpske.
– Krši Ustav BiH.
– Od MUP-a RS pravi vojnu formaciju.
– Ima izuzetno bliske odnose sa Vladimirom Putinom.
– Nekoliko puta se sastajao s njim i dobijao precizne instrukcije o daljem djelovanju.
– Širi antizapadne stavove i udaljava nas od Evropske unije.
– Zbog svojih postupaka na vrhu je svih crnih lista, na nekim i po nekoliko puta.
– Ima bliske odnose sa profašističkim političarima i ekstremističkim organizacijama iz svijeta.
– Ponavlja islamofobne i šovinističke izjave.
– Negira genocid.
– Glorifikuje ratne zločince iz posljednjeg i Drugog svjetskog rata.
– Pomaže ratne zločince.
– Od Republike Srpske napravio je privatnu firmu koja mu donosi ogroman profit.
– Razno, ali ne manje važno.
Nakon tih saznanja, zajedno sa nekoliko instituta i uglednih svjetskih analitičara zaključio sam da se radi o osobi izuzetno opasnih namjera koja može nanijeti ogromnu štetu Bosni i Hercegovini. Onda smo svi skupa otišli na večeru da se malo opustimo nakon napornog rada.
Trebalo bi da je jasno
Naravno, jasno je da su prethodni redovi pokušaj sarkazma, da iza navedenih saznanja ne stoje nikakvi obavještajci, niti instituti, da sve nabrojano zna ama baš svaki stanovnik Bosne i Hercegovine. Jer, Dodik to ne skriva, naprotiv, javno se hvali. On bi i zaključak vrlo rado potpisao i preuzeo kao vodeću tezu za neku predizbornu kampanju. Dakle, svi sve znaju, ne trebaju nam nikakvi komentatori da nas na to podsjećaju, niti analize da nam dodatno pojasne. Trebaju nam neki konkretni potezi ili bar odgovor na pitanje:
Šta će uraditi državni organi ako Milorad Dodik krene u konačnu secesiju?
Do sada su nam na ovo pitanje nuđeni sljedeći odgovori, redom neprihvatljivi:
– “Dobiće po prstima.” Ovaj odgovor je neprihvatljiv zato što ne precizira ko će ga i kako udariti po prstima. Neka policija, vojska, razredni starješina?
– “Može ponijeti onoliko zemlje koliko može ponijeti blata na cipelama”. Ovo čak i ne razumijem, jer niko ne planira nigdje nositi zemlju za cvijeće ili nasipanje puta, nego se administrativno odvojiti.
– “Neka samo proba.” Ovaj odgovor je još gori od prethodnih. I najmanja proba na ovu temu može donijeti tragediju. Potrebno je spriječiti, kako probe, tako i premijere.
– “Ne treba nasjedati na provokacije”. Ovaj odgovor bi bio solidan kada bismo imali posla sa vođom neke navijačke grupe a ne sa predsjednikom entiteta. Ovo nisu nikakve provokacije, nego ozbiljne prijetnje.
– “Imamo spremne odgovore”. Odlično. Koji su to?
– “Nikada nećemo odustati od Bosne i Hercegovine”. To nije nikakav odgovor. Jer, Dodik odustaje od Bosne i Hercegovine, ostali, za sada, nisu u fokusu.
– “Branićemo zemlju pod svaku cijenu”. Kako? Koja je najmanja a koja najviša cijena?
Milorad Dodik je vrlo otvoren u svojim namjerama, vrijeme je da i druga strana koja se busa u svoj “patriotizam” konačno kaže imaju li oni neke odbrambene planove. Da li obavještajne službe imaju precizne informacije o secesionističkim planovima? Da li su špijuni uspjeli saznati kakve instrukcije Dodik dobija od Putina? Planiraju li ozbiljno spriječiti podjelu zemlje i koje mehanizme imaju za to? Ili se, možda, prećutno slažu s podjelom, jer sudeći po dosadašnjem neradu imamo pravo da i tu mogućnost razmotrimo. Ako su odgovori na ova pitanja državna tajna, nije problem, neka u odgovoru zaobiđu “osjetljive, obavještajne informacije”, ali neka na neki način smire javnost s obje strane, za sada, nevidljive entitetske linije.
Naravno, odgovori koji bi sadržavali bilo kakvu oružanu akciju apsolutno su neprihvatljivi. Razlog za to ukratko ću iznijeti: Jebo vas rat, a vi njega.
Ima li neko
Do sada su političari iz Federacije, čim se Dodik približi “crvenoj liniji” trčali kod zapadnih saveznika i tražili od njih da ga zaustave. Ali, šta sada, pošto u posljednje vrijeme govore da nam Zapad baš i nije neki prijatelj? U kojem smjeru sada trčati? Jer, to su bile njihove jedine konkretne akcije.
Znam da ovaj moj tekst nije pretjerano originalan, da većina dijeli sa mnom slične strahove i sumnje. Ali, nisu originalni ni tekstovi koje smo čitali prije i tokom devetog januara. Mogao sam i ja nakucati desetak takvih s naslovima: “Dodik ponovo prijeti”, “Opasni planovi Milorada Dodika”, “Trebamo li strahovati od Vihora i Despota?”, “Ruski igrač Milorad Dodik”…dobio bih stotine zapjenjenih patriotskih komentara i pohvala tipa “nek si im rekao”. Ali, dosadilo mi je to bezvezno trabunjanje. Trebaju nam konačno konkretni odgovori.
Ima li ih neko? Molim patriotske komentatore i bjelosvjetske analitičare da se suzdrže. Znaju koliko i ja.
Selvedin Avdić, (zurnal.info)