Iako je iz hrvatske perspektive granica sa Slovenijom nakon raspada bivše države trebala biti manje problematična od one sa Srbijom, Crnom Gorom ili BiH, ipak je već više od dvadeset godina predmet žestokog spora. Nakon brojnih zaokreta te naizmjeničnih eskalacija i smirivanja tenzija, narednih se tjedana očekuje i sudsko razrješenje. No već je sad poznato kako presuda neće približiti stavove.
Čovječanstvo, na žalost, nije naučilo lekciju. Sutra je Dan bijelih traka. Obilježiće ga organizacije i pojedinci, ali će politička i institucionalna podrška od Grada Prijedora, preko Republike Srpske i Bosne i Hercegovine i ove godine izostati. Bez toga nema suočavanja sa svim zločinima koji su tokom rata počinjeni i mira za žrtve, sve žrtve, bez izuzetka. Ovaj teški zadatak suočavanja sa zločinima i dalje će biti prepušten malobrojnim pojedincima i organizacijama, većina će da ćuti i okreće glavu, sve dok do njih ne dopire smrad.
Bosanskohercegovački političari, uz pomoć njima naklonjenih medija, uspijevaju da ponude javnosti privid „redovnog stanja“ uprkos gomilajućim simptomima ekonomskog zaostajanja, a kad se još sastanu sa stranim zvaničnicima – kojima gode priznanja za doprinos njihovih zemalja „napretku Bosne i Hercegovine na euroatlantskom putu“ – polazi im za rukom čak i da zauzvrat dobiju kurtoazne pohvale za „ostvareni napredak“ i obećanja „dalje podrške i saradnje“.
Mislim da bi jako ozbiljni mirovni razgovori o Siriji, na primjer, sa kratkim rokom za zaustavljanje krvoprolića, začas demobilisali neuporedivo više terorista nego što to mogu sve sigurnosne službe svijeta. Ako bi se, nakon Sirije, i drugi sukobi na Bliskom i Srednjem istoku krenuli rješavati na način drugačiji od ovoga koji se danas koristi, velika je vjerovatnoća da bi to dalje smanjivalo terorističku radikalizaciju, brojnost i snagu te paklene mašinerije.
Ćutanje vam neće kupiti zaštitu, samo će vas učiniti ranjivim. Pretnje sa kojima se suočavamo nisu tako neizbežne kako nam se čine: mi imamo više moći, više prostora za manevar, nego što primećujemo.
A tu sasvim nedavno, u našoj Dumi je onako uzgred, između mnogih nebitnih tričarija zazvučala i jedna dosad nepoznata sitnica: zvanično je podignut veo tajne sa stvarnog broja sovjetskih žrtva u Drugom svetskom ratu. I sad: može li se uopšte govoriti o pobedi ako je u ratu poginulo 41 milion i 979 hiljada ljudi?
Nenad Stevandić o ubistvu Miodraga Šušnice: "Ovo je potpuna politička kanalizacija i prebiranje po stvarima koje nisu za normalne ljude. Sve je poznato i ništa nije sporno. Onima koji to rade želim sve najgore, jer zloupotrebljavaju najniža osjećanja"
Politička platforma 'Zagreb je NAŠ!' osvojila je četiri mandata u zagrebačkoj Gradskoj skupštini, što hrvatski mediji svojim čitateljima, slušateljima i gledateljima isporučuju kao jedno od najvećih iznenađenja lokalnih izbora u Hrvatskoj. Međutim, uspjeh zeleno-lijeve političke platforme nipošto se ne može nazvati iznenađujućim.
Sastavljači ‘10 prijedloga’ obratili su se lijevim snagama, pozivajući ih na neposluh prema nekim od evropskih ugovora. ‘Naš neposluh je utemeljen na uvjerenju da su oni kao neoliberalni štetni, a još su i nedemokratski. Jasno govorimo da neke zemlje moraju donijeti odluku o izlasku iz eurozone’, kaže inicijator prijedloga Ėric Toussaint
Republiku Srpsku već godinama ruinira kriminal o kojem se moglo pročitati u medijima, ali ne i u presudama koje bi pratile pomenute afere. Većina aktera tih afera ne samo da je na slobodi, već su visoko pozicionirani entitetski činovnici. Recept je više nego banalan: "nagraditi" lojalne u institucijama čiji je zadatak procesuiranje kriminala i kupiti slobodu.
