HRVATSKA. Mala, na Balkanu zapela zemlja licemjernih i glupih ljudi. Ne svih, ne ni većine, ali sasvim dovoljno glupih licemjera po Internetu da vam zgade i Internet i općenito okruženje u kojemu se nalazite. Pitat ćete se tko su glupi licemjeri – pa oni koji kažu što se ove izbjeglice, muškarci, ne idu natrag boriti. I oni koji „lajkaju“ takve statuse.
U javnom prostoru tzv. “zapada”, kojeg karakteriziraju i društvene mreže, a osobito u medijima, nema doista ozbiljnih i egzistencijalno bitnih tema, kako lokalnih, tako i globalnih, a niti kritičkog propitkivanja, osim u uskom segmentu istinski neovisnog aktivizma (nije svaki takav, a ponekad i “neovisni” to nimalo nisu, poput Republike Hrvatske ili, recimo, Grčke) i komunikacije “slobodnih strijelaca”, te u alternativnom prostoru, koji također trpi od velikih “zagađenja”, što je, nažalost, neizbježna karakteristika svake margine.
Oh kako mrzim Sarajevo, lijepi grad, svih tih uhljebljenih beskorisnih maminih i tatinih sinova i ćeri po obrazovnim institucijama koji će nas (šta “će” nego već jesu) doći glave.
Draško Ilić, osim što je odbornik i biznismen, je i sportski radnik, koji je imao ozbiljne namjere da ugasi Fudbalski klub “Borac”. Nakon što u tome nije uspio, on je početkom juna podnio ostavku na mjesto predsjednika Upravnog odobora ovog fudbalskog kluba
Mnogi su još bili pod dojmom novogodišnje proslave kada se u Parizu desio teroristički napad na redakciju časopisa Charlie Hebdo. Ova tragedija izazvala je različite polemike o islamu, migrantima, slobodi mišljenja i govora, političkim odnosima u svijetu.
Nisam kriv! Nisam kriva! Nisam kriv! Nisam kriva! Sve je politički namontirano! Nevin/a sam! Smjestili su mi! Nemam ja ništa s tim! Ja kriv/a??? Ma hajte molim vas, ja kriv?! Ovo je urota! Dokazat ćemo da nije kriv/a! Nije kriv/a dok se ne dokaže suprotno!
Pohod na fotelju načelnika opštine, Zorana Latinovića, Adžiću se obio o glavu poput bumeranga. Za razliku od Latinovića koji više nema razloga za brigu (svi zakonom predviđeni rokovi za njegov opoziv su istekli), svoju partijsku, a možda i direktorsku fotelju u gradiškoj „Elektrodistribuciji“ sada pokušava sačuvati Zoran Adžić.
Pogledajte ove dve vesti: Nemačka je na grčkoj krizi zaradila 100 milijardi evra i ovo je verovatno najuspelija godina nemačke industrije oružja. Njihov zajednički imenilac je da Nemačka profitira na patnji drugih. Živimo vrelo leto naše beskrupuloznosti, dok u glas pevamo pesmu profitera: „Svaki posao je dobar posao. Biznis je uvek samo biznis, i dok svet propada“.
Žene u hrvatskim zatvorima: Kao najveću poteškoću izdržavanja kazne zatvorenice navode odvojenost od svoje obitelji i djece, u puno većem postotku nego muškarci.
