Da li je ljubav prema sebi isto što i sebičnost ili su one u suprotnosti? Štaviše, da li je sebičnost modernog čoveka zaista briga za sebe kao pojedinca sa svim njegovim intelektualnim, emocionalnim i čulnim mogućnostima? Zar „on“ nije postao privezak svoje društveno – ekonomske uloge? Da li je njegova sebičnost isto što i ljubav prema sebi ili je izaziva baš njeno odsustvo?
Pročitao sam novi plan privatizacije za Grčku. Objavio ga je Helenski fond za upravljanje državnom imovinom, organ pod kontrolom evropskih institucija, nadležan za rasprodaju “vredne grčke imovine” u iznosu od oko 50 milijardi evra.
Od novog Zakona o radu još uvijek ni traga, a ni glasa. U Vladi RS o ovom „dokumentu“ znaju onoliko koliko vrijede obećanja „zakon neće biti na štetu radnika“. Manjak informacija i u sindikatu, ali za svaki slučaj (ne)znanje pravdaju parolom o „ne prihvatanju zakona koji će umanjiti i ugroziti radnička prava“. Poslodavci, treća zainterosava strana, prate „tekmu" između vlade i sindikata, ponekad se oglase sa tribina o novom zakonu „koji treba odvojiti rad od nerada“.
Nakon što je TRV BN objavila članak pod naslovom “SNSD je u funkciji mafije i kriminala” jedan od komentara koji je dobio najviše “lajkova” bio je ovaj “Opozicija u RS nema više šta da dokazuje i pokazuje. Autentičnost ste dokazali, sada napustite NSRS i izvedite ojađen narod na mirne proteste. Pa Čaviću sjećaš li se kada si bio predsjednik (SDS), a prof. Ivanić premijer i kada vam je Drekavac doveo masu ispred stare zgrade vlade i NSRS i od vas zahtjevao ostavku i ti je dao! Zahtjevajte vi to sada od njega, imate narod, imate omladinu! Nemojte nas razočarati.”
U povodu Međunarodnog dana nestalih osoba, juče 30.augusta, na glavnom gradskom trgu u Prijedoru grupa članova porodica nestalih i građani ovog grada i Udruženje Prijedorčanki ''Izvor'' su postaviti instalaciju koja za cilj ima skretanje pažnje javnosti na problem nestalih stanovnika, Bošnjaka i Hrvata Prijedora.
“ ... u našoj su moći naše misli, naše djelovanje, naša priželjkivanja i nesklonosti, ukratko, sve što dolazi iz nas samih. U našoj vlasti nisu naše tijelo, imetak, ugled, naš položaj u svijetu, jednom riječju, sve što ne dolazi od nas samih.
U Sloveniji je svojevrsnu avangardu među nesigurnim oblicima rada dugi niz godina predstavljao studentski rad. Iako je to područje bolje regulirano unazad dvije godine, specifični obrasci radnih odnosa su se proširili na gotovo cijelo tržište rada. Njihovo širenje predstavlja dvostruki problem pri pokušajima organiziranja radnika: ideološkom ofenzivom vladajućih insceniraju se sukobi među različitim segmentima radničke klase, dok sindikati, ograničeni horizontom uskih interesa, ne pronalaze mehanizme zaštite radnika zaposlenih u nesigurnim radnim odnosima.
Biti izbjeglica, nisu samo ove strahote koje gledamo sada. Preplašeni, jadni, umorni, izbezumljeni ljudi, koji su ko zna kako i kojim putevima krenuli u neizvjesnost tražeći sigurnost, mir i neki bolji život. Jer kada sve to prođe, dođe nostalgija i posljednja slika napušetenog, nekada i potpuno razrušenog Doma. Onoga trenutka kada postanete izbjeglica vi to ostajete do kraja života, “raščerečeni” između dva svijeta, između racionalnog i neodsanjanog sna.
