Ali nije narod kriv, on je samo zatucan. Kriva je cjelokupna država koja mu dozvoljava da nekažnjeno iskaže želju za likvidacijom neke druge ljudske grupe, pa bili to homoseksualci, pankeri, beskućnici, djeca s teškoćama u razvoju ili bilo koji drugi; uvijek će se naći ljudi koji su zadojeni strahomržnjom ili samo mržnjim, te “rasterećeni” bilo kakve empatije.
Nisam spavao svu noć. Nije spavao ni Milorad Dodik. Ne trebaju mi pouzdani izvori da bih to znao. Nismo spavali iz gotovo istih, a opet različitih razloga.
Ova godina je godina politički važnih i ljudski tragičnih okruglih jubileja koji su u potpunosti oblikovali region bivše Jugoslavije u proteklih 20 godina. I u te dvije decenije bilo je događaja koji su znali podgrijati političku arenu i prouzrokovati politički ekstremizam, radikalni nacionalizam, pa i nasilje.
Da li su moć i nasilje bitna obilježja čovječnosti ili, naprotiv, oblici čovjekovog otuđenog bivstvovanja? Jesu li oni, možda, nešto treće, u odnosu na čovječnost neutralno i instrumentalno, nešto čija čovječnost ili nečovječnost zavisi od ciljeva za koje moć i nasilje upotrebljavamo?
U kratkom eseju „Novi tip intelektualca: disident“, Julija Kristeva postavlja hipotezu o novom obliku angažmana intelektualaca kojim bi se izbjegla stara gospodar-rob dijalektika koju je koncipirao Hegel.
Zagovaranjem slanja vojske na granicu Karamarkov HDZ i predsjednica kopaju jamu u koju će upasti i oni i svi mi u slučaju da i u Hrvatskoj zaživi vojni duh ‘Višegradskog pakta’
Egipatske vlasti u Kairu prošlog su tjedna donijele odluku da ženama koje nose nikab neće biti dozvoljeno glasovanje ukoliko ne pokažu svoje lice. Ista zabrana dočekala je i žene koje predaju na sveučilištima. Opravdanje ove odluke vlasti pronalaze u ideji da će uklanjnanje nikaba povećati komunikaciju između profesorica i studenata te da će na izborima biti siguran identitet osobe koja daje glas.
Borba za Roşia Montanu vodi se već duže od desetljeća, a između ostalog upravo je ona zapalila najveće građanske proteste u postsocijalističkoj Rumunjskoj koje se naknadno pokušavalo prozvati “Rumunjskom jeseni” (po uzoru na Arapsko proljeće ili Tursko i Brazilsko ljeto).
