Nisam spavao svu noć. Nije spavao ni Milorad Dodik. Ne trebaju mi pouzdani izvori da bih to znao. Nismo spavali iz gotovo istih, a opet različitih razloga.
Ova godina je godina politički važnih i ljudski tragičnih okruglih jubileja koji su u potpunosti oblikovali region bivše Jugoslavije u proteklih 20 godina. I u te dvije decenije bilo je događaja koji su znali podgrijati političku arenu i prouzrokovati politički ekstremizam, radikalni nacionalizam, pa i nasilje.
Da li su moć i nasilje bitna obilježja čovječnosti ili, naprotiv, oblici čovjekovog otuđenog bivstvovanja? Jesu li oni, možda, nešto treće, u odnosu na čovječnost neutralno i instrumentalno, nešto čija čovječnost ili nečovječnost zavisi od ciljeva za koje moć i nasilje upotrebljavamo?
U kratkom eseju „Novi tip intelektualca: disident“, Julija Kristeva postavlja hipotezu o novom obliku angažmana intelektualaca kojim bi se izbjegla stara gospodar-rob dijalektika koju je koncipirao Hegel.
Zagovaranjem slanja vojske na granicu Karamarkov HDZ i predsjednica kopaju jamu u koju će upasti i oni i svi mi u slučaju da i u Hrvatskoj zaživi vojni duh ‘Višegradskog pakta’
Egipatske vlasti u Kairu prošlog su tjedna donijele odluku da ženama koje nose nikab neće biti dozvoljeno glasovanje ukoliko ne pokažu svoje lice. Ista zabrana dočekala je i žene koje predaju na sveučilištima. Opravdanje ove odluke vlasti pronalaze u ideji da će uklanjnanje nikaba povećati komunikaciju između profesorica i studenata te da će na izborima biti siguran identitet osobe koja daje glas.
Borba za Roşia Montanu vodi se već duže od desetljeća, a između ostalog upravo je ona zapalila najveće građanske proteste u postsocijalističkoj Rumunjskoj koje se naknadno pokušavalo prozvati “Rumunjskom jeseni” (po uzoru na Arapsko proljeće ili Tursko i Brazilsko ljeto).
Podsjetimo, vojska i ograda dvije su metode koje su poslužile kao povod za zgražanja nad mađarskom vladom i politikom te sredstvo preko kojeg se utvrđivala razlika između “humanih vlada” i Mađarske kao europskog enfant terriblea. Osim slovenskog ministra unutarnjih poslova, mogućnost (doduše samo “zadnju”) izgradnje opširnijih fizičkih barijera na granici najavili su i hrvatski premijer i ministrica vanjskih poslova, no “samo ako to naprave Austrija, Njemačka i Slovenija”. Tako se ključna distinkcija između nehumanog orbanizma i pravog socijalnog i humanog europeizma hrvatske vlade pretvorila u pitanje – čekanja instrukcija iz Njemačke.
Evropa je umrla u blatu u koje propadaju dječje noge na ničijoj zemlji između Srbije i Hrvatske, na ogradama i bodljikavoj žici između Mađarske i Srbije, odnosno Hrvatske, na bornim kolima na slovensko-hrvatskoj granici, u plamenu koji guta izbjeglička skloništa u Njemačkoj
