Kakvo mesto religija može da zauzima u današnjem svetu? Ovo pitanje je svakako najznačajnije pitanje kojim se mogu trenutno baviti ljudi od vere, a koji jasno razumeju i vide da se viševekovni rat nauke i religije bliži kraju. Taj rat je praktično i završen i toga su oni svesni i jako dobro znaju da se religija mora transformisati i zauzeti formu koja neće biti toliko ambiciozna i gorda.
Vijesti iz medija o djeci koja su, motivirana ljutnjom i željom za osvetom zlostavljajućim vršnjacima, počinila nevjerojatne razine nasilja pokazuju da posljedice vršnjačkog zlostavljanja mogu poprimiti fatalne razmjere.
Sociolog Dejvid Or postavlja pitanje: „Kakav je značaj vode?“ Odgovor stiže od mašinerije razvijenog sveta: voda je postala strateško dobro, podeljeno uglavnom između državnog i privatnog vlasništva.
Apsurdno blaga zatvorska kazna u trajanju od šest godina podsjetnik je kako je nejednakost i dalje sveprisutna u pravnom sustavu Južnoafričke Republike.
Borba koju vodi radnički pokret u Francuskoj protiv donošenja novog zakona o radu, suočena je sa agresivnim odgovorom vlasti. Dok militarizovana policija vrši sve veću represiju nad demonstrantima, konzrvativni mediji igraju odlučujuću ulogu u odbrani elita na vlasti i njihovih zakonskih reformi. Tako je i do nas ovaj značajni protestni pokret došao samo kao slika „nereda“ koji prete nedevnom Evropskom prvenstvu u fudbalu, dok je analiza o njegovim strukturnim razlozima u potpunosti izostala.
Iako su nedjeljama iz lokalnog SNSD, i tzv "Izvorne SDS", javno odbrojavali dane do trenutka kada će "život u Gradišci stati" i ova opština doživjeti totalni bankrot, što bi za njih predstavljalo nove političke poene, sada je jasno da im računica nije bila tačna.
Mehanizam kojim društvo zaboravlja sasvim je jednostavan – izbriše se suština, pa priča o nasilju nad ženama postaje priča o nasilju. Da parafraziram Endija Vorhola, kada je svako nasilan, niko nije nasilan.
„Cigareta je ponekad samo cigareta,“ znakovita je izjava koja se pripisuje „ocu psihoanalize“ i bečkom psihijatru Sigmundu Freudu. Njegova je prisutnost u popularnoj kulturi neizbježna.
Ono što je u osnovi zajedničko liberalizmu i fašizmu jest da je njihovo političko djelovanje i rezultati njihovog političkog djelovanja, bolje rečeno, profiti njihovog političkog djelovanja, usmjereno prema istoj klasnoj bazi – prema višim slojevima građanske klase, prema posjedničkim slojevima. Ne smijemo zaboraviti da fašizam historijski nastaje i razvija se kao strategija kapitalističke klase u obrani pred radničkim pokretom u razdoblju nakon Prvog svjetskog rata te da kasnija ekspanzija fašizma, tj. ekspanzija njegove imperijalističke tendencije, dovodi do strahovitog rasta industrije čiji profiti završavaju u privatnim džepovima istih onih koji su dvadesetak godina ranije unajmljivali batinaše-fašiste da razbijaju štrajkove.
