Ravnodušnost s kojom je i u Bosni i Hercegovini i njenom najbližem okruženju tek registrovana vijest kako je prošle subote, 10. decembra, kolumbijskom predsjedniku Juanu Manuelu Santosu uručena Nobelova nagrada za mir za 2016. godinu potakla me na razmišljanje kako – u odsustvu interesovanja za zbivanja u svijetu, za međunarodne trendove od kojih ne možemo biti pošteđeni i za tuđa iskustva čak i onda kad su veoma slična našim vlastitim – uporno propuštamo i priliku da iz tih trendova i iskustava naučimo ponešto i o tome kako se nositi sa nasljeđem naših još nezavršenih sukobljavanja iz devedesetih.
U globalnom svijetu na djelu je rađanje svijesti o tome da zalaganje oko ljudskih prava, posebice prava žena, oko demokratizacije društva, prije svega nenasilnog razrješenja konflikata, te oko zaštite okoliša, u duhu održivog razvoja, čine neraskidivo povezane i neotuđive sastavnice borbe za bolji svijet. Buđenju te svijesti na jedinstven je način doprinijela Wangari Muta Maathai, prva afrička žena koje je 2004. godine dobila Nobelovu nagradu za mir, i to na temelju zalaganja za „održivi razvoj, mir i demokraciju“.
U rujnu 2013. godine, Ustavni sud Dominikanske republike lišio je građanskog statusa između 100.000 i 200.000 stanovnika haićanskog porijekla, što je izazvalo masovni izgon i stvorilo klimu rasnih napetosti. Stoga svakoga dana, osim nedjelje, Johnny putuje na posao iz grada Cap-Haïtien. Ustajanje u 5 sati, povratak doma nakon 18 sati, sve za minimalnu plaću: 240 gurdi (3,36 eura) dnevno. Priznaje da je teško, ali se ipak smatra sretnikom jer je stopa nezaposlenosti skoro 60 posto. Više od 9000 radnika (od kojih su skoro dvije trećine žene) radi do iznemoglosti u CIP-u, koji će uskoro proslaviti 4 godine postojanja.
Užurbanim stjecanjem čovjek postaje pustolovan i nespokojan (Francuzi to kažu bolje: entreprenant ili remuant); ali sreća koja je iskušana čini čovjeka sposobnijim.
U tekstu predstavljamo međunarodnu sindikalnu kampanju Clean Clothes koja se već nekoliko desetljeća bavi zaštitom i poboljšanjem radničkih prava u tekstilnoj industriji diljem svijeta. Stanje u ovoj grani industrije u Hrvatskoj i susjednim zemljama je izrazito nepovoljno po radnike, a kampanja je prije osam godina krenula u širenje na ovaj dio Europe u što se uključio i Novi sindikat.
Wonder Woman “izgubila” je posao u Ujedinjenim nacijama i ukinuta joj je uloga počasne ambasadorke koja osnažuje žene i djevojčice, samo dva mjeseca nakon što joj je dodijeljena.
Iskustvo anoreksije za one kojima je bliska osoba oboljela je jako bolno, iscrpljujuće i frustrirajuće jer se anoreksija u javnosti shvaća kao hir, kao ludost žena koje žele izgledati mršavije, kao nešto što se rješava dobro složenim sendvičem.
