Tiho, da ne može tiše, bez uzvika, pištaljki, reklo bi se bez "uobičajenog dekora", članovi pet granskih sindikata budžetskih korisnika organizovali su protest. Toliko tiho da ni onih sat vremena koliko su bili ispred Narodne skupštine RS, nije omelo poslanike vladajuće većine u usvajanju zakona kojima se smanjuju plate.
Razumljivo je zašto su ljudi frustrirani. Uobičajeni marš od točke A do točke B, jednodnevni štrajk, beskrajni sastanci na kojima ne dolazi do ikakvog pomaka
Društvo bez univerziteta je bivše društvo, otpad društvo. Bez „fabrike društva“ nema ni društva. Ne nastaju novi stručni kadrovi, nema tko nositi napredak, nema tko provesti reforme, nema tko osmisliti plan za uspjeh i nema ga tko provesti
‘Novosti’ u Beogradu, gdje u magazinima i nekadašnjim carinskim terminalima migranti borave u neljudskim uvjetima: Hranu, malu porciju hrane dobivamo samo za ručak. Želimo u neki centar, ali za nas nema mjesta u Krnjači, pa nas žele poslati na jug, u Preševo, no to je zatvoreno prihvatilište. Bojimo se, jako se bojimo da nas odatle ne deportiraju nazad u Makedoniju, govori Fazal
Položaj bivših jugoslavenskih republika u suvremenom kapitalizmu svodi se na postupno odustajanje od suverenosti nad vlastitom zemljom i proizvodnim snagama. Nakon restauracije kapitalističke ekonomije, sudbinu radničke klase kroje domaći i strani kapitalisti (tzv. poslodavci) koje političke elite slave kao predvodnike društvenog napretka. Kapital eksploataciju domicilnog radništva tako vrši uz punu suradnju domaćih političara koji im zakonski pripremaju teren i omogućavaju nesmetano izvlačenje profita.
Mnogo sam puta bio prisutan na okupljanjima ljudi koji su po tradicionalnim kriterijima visoko obrazovani, a koji su s nezanemarivim guštom izražavali nevjericu spram nenačitanosti znanstvenika. Jednom ili dvaput sam isprovociran upitao društvo koliko bi njih moglo opisati drugi zakon termodinamike? Odgovor je bio hladan; također i negativan. A pitao sam nešto što je otprilike znanstveni ekvivalent pitanju: jeste li čitali neko Shakespeareovo djelo?
Vladi nije ni palo na pamet da smanji budžet predsjedniku RS-a. Koji javni novac dijeli po vlastitom nahođenju, ponašajući se poput Djeda Mraza i kupeći sramne političke poene.
Nacionalni sindikat pisaca službeno je osnovan 1983. i od tada se bori za prava pisaca svih profila – književnika, novinara, autora e-knjiga, akademskih radnika, scenarista, blogera, prevoditelja, itd. Sindikat se zalaže za plaće za freelance pisce, štiti pojedince od nepoštivanja ugovora i povrede autorskih prava, povećava vidljivost autora iz manjinskih skupina, zalaže se za povećanje ergonomskih standarda te nastoji da se izbjegnu ozljede vezane uz načine korištenja kompjutora, solidarizira se s ostalim prekarnim radnicima, itd.
Što je to tako iritantno u današnjoj institucionaliziranoj borbi protiv fašizma? Toliko toga da je teško odlučiti se odakle početi kritiku. No kao što reče kineski mudrac Sun Ce: ‘Kada je neprijatelj sa svih strana, svaki udarac je dobar!’
