Radnici su nezadovoljni zbog odluke Vlade RS da državni kapital Rudnika željezne rude “Ljubija” proda kompaniji “Israeli Investment Group”, na čijem čelu je kontroverzni Evgenij Zotov
Svijet je pun lošeg seksa. Naročito, svijet je pun lošeg seksa između muškaraca i žena. Pijanog seksa za koji godinama poslije ne možeš skužiti jesi li na njega pristala ili ne. Seksa kojeg se sjećaš s s nejasnim osjećajem nasilja, no ne možeš shvatiti zašto. Starog "dobrog", dosadnog, sebičnog seksa kada on svrši i ostavi te nezadovoljenu.
Fotografije kakve smo viđali u najgorem sukobu poslije Drugog svjetskog rata, u sukobu u Kongu devedesetih, opet postaju aktualne, ali nešto sjevernije, u Južnom Sudanu. Sjetit ćemo se izgladnjele djece pretvorene u kosture, što zbog suše i loše žetve, što zbog rata. Kampovi s bijelim šatorima, kilometarski redovi za vodu i spaljena sela zbog osvete koju je teško shvatiti, postaju svakodnevica. U Južnom Sudanu događa se sve nabrojano i daleko više od toga.
Susrevši se sa slobodnim-nemoralnim pojedincem masa-rulja-društvo više ne može da ima spokojan san. Oni počinju da se preispituju. Ali, kako nisu navikli da misle svojom glavom, ista ubrzo počinje da ih boli pa zbog toga optužuju slobodnog-nemoralnog pojedinca. Najviše vole da vide kada se njemu desi nešto loše i kada padne sa visine koju sami nikada nisu dosegli. Tada ponovo mirno spavaju i na duši im je lakše.
Zotov sebe predstavlja uspješnim preduzetnikom, spremnim da “Ljubiju” kupi za 93 miliona maraka. Njega je 7. septembra 2011. godine u Republiku Srpsku doveo Arie Livne da na Sokocu pravi biznis
Kina već desetljećima ostvaruje brži ekonomski rast od bilo koje zemlje u povijesti: Stara je iako cinična istina da je svaki sustav dobar sve dok omogućava dovoljno brz razvoj. Za razliku od Kine, u posljednjih desetak godina pokazalo se da to na Zapadu više nije slučaj
Politika je postala skup hobi, a profesionalni političari, od ekstremnih desničara pa do ekstremnih ljevičara, sada su svi postali marksisti, koji se u bespoštednoj borbi za novac donatora vode izrekom Gručo Marksa: „Ovo su moji principi, ako vam se ne dopadaju – imam ja i druge principe“.
Desetog maja 1933. godine nacisti su na ulicama palili lomače na u njih bacali knjige nepodobnih autora. Posebno revnosni u odbrani tzv. „nemačkog duha“ bili su studenti...
Sećanje na tople i idilične porodične trenutke bio je način opstanka u svakodnevnoj borbi za život u koncentracionom logoru Aušvic. U svoj patnji i surovosti zatvoreničkog života, žene su tračak nade i snage pronalazile u prisećanju na sitne radosti slobodnog života – porodične ručkove, razmene recepata, praznične običaje...
