I stariji ljudi imaju pravo na druženje i romantične osjećaje. Bilo bi pogrešno zahtijevati da ni sa kim ne komuniciraju. Umjesto zabrana, treba ih upozoriti na opasnosti kojima su izloženi
U velikom procentu ljudi ostaju sami zato što to žele i zato što su svjesno izabrali single life kao životnu mogućnost. To odstupanje od patrijarhalno-tradicionalnog modela povlači za sobom brojne predrasude
Članovi Predsjedništva BiH Denis Bećirović i Željko Komšić uputili su prijedlog zakona o državnoj imovini u parlament. Banjaluka se protivi. Pokušaj rješavanja pitanje državne imovine traje od 2004. godine.
Debela je kora što Crnu Goru odvaja od bijelog svijeta. Tu rigidnu opnu uglavnom čine mediji od milja nazvani mediji glavnog toka. I zaista, u njima sve teče, brzinom koja imitira postojanost. Zapravo se stvari u politici, ekonomiji i zabavi smjenjuju takvom brzinom da je pravi peh ne pronaći svoje mjesto u tom agregatnom stanju obilja. Ali, eto, Crnu Goru je zapao takav peh, neki bi rekli i sreća, da se rijetko nalazi u svjetskim medijima.
Bez obzira na to koliko se osuda izreklo sa svih strana kad se dogodi nasilje nad ženama, pozadinski neprestano tinja pitanje: a morala mu je dati neki povod? Takva prevladavajuća klima dodatno se osnažuje kad je nasilnik u pitanju poznati sportaš poput Denisa Buntića ili nogometaša Masona Greenwooda. Pored “imuniteta” sportskih idola i uspješnih muškaraca kojima će se progledati kroz prste dio priče je i uvijek navodni ženin skriveni motiv kad je riječ o takvim vezama.
Nisu samo antičke ovce krive. Dugotrajni građanski rat uništio je skoro svu državnu mrežu institucija, čak i tako osnovne stvari kao što je alarm. Civilnih službi praktično nema
Evropska unija bi trebalo da se do 2030. pripremi za proširenje, a to između ostalog podrazumijeva da EU odluke više ne bi donosila jednoglasno, nego kvalifikovanom većinom. Ta reforma je, međutim, mnogima problematična.
Kulturna, a samim tim i politička simbolika parizera na prostoru bivše Jugoslavije i više je nego jasna. Radi se o salami koja je rezervirana za “bruncheve” manualnih radnika, u prvom redu bauštelaca, i za obroke djece iz siromašnijih familija. Svima ostalima parizer bi trebao predstavljati egzotiku, povremeni guilty pleasure, rekvizit za klasni roleplay. Takvom statusu parizera svjedočila je i reklama otprije koju godinu u kojoj je Luka Dončić promovirao parizer i slične proizvode jednog slovenskog proizvođača. Spomenutima “svima ostalima” reklama je poslužila kao povod za sprdnju, ali sama činjenica da je Dončić angažiran svjedoči o kontinuiranoj potražnji za takvim proizvodima.
