Jesenas je izbio skandal – sav kanadski parlament ovacijama je dočekao gosta iznenađenja, jednog starog nacistu. Međutim, stvari su gore od jednog skandala i otkrivaju mračnu stranu kanadske povijesti: Jaroslav Hunka nije bio izuzetak u istoriji kanadske imigracije u Hladnom ratu, on je bio pravilo
Već dvije godine i dva mjeseca traje rovovska borba aktivistkinja i aktivista da se u Banjaluci, varoši koja slovi kao “grad žena”, jedna ulica nazove po jednoj izuzetnoj ženi – Vahidi Maglajlić. Traje ta borba, eto, duže nego što je trajao ratni put ove partizanke, ovjenčane Ordenom narodnog heroja Jugoslavije. I sve su prilike, još će potrajati.
Iz javnog prostora prognano je i samo njegovo ime. Ipak, čak i kada ga je sistem isključio i kada ga je potom strpao u zatvor, Navaljni je ostao Putinov impresivni protivnik.
Imamo li pravo vjerovati u što god želimo? Ovo navodno pravo često se koristi kao zadnje utočište namjernih neznalica, osoba koje su stjerane u kut dokazima ali tvrde: “Vjerujem da su klimatske promjene obmana, što god bilo tko drugi rekao, i imam pravo vjerovati u to!” Međutim, postoji li takvo pravo?
Više od jedne decenije, čak i od kada je zatvoren prije tri godine, Aleksej Navaljni bio je ključni pokretač politike Kremlja, bezkompromisni oponent čija je vizija drugačije Rusije bila glavna meta sve jačih napora predsjednika Vladimira Putina da slomi proteste, uguši neposluh i strogo kontroliše politiku širom zemlje.
I danas je ta uloga baba kao povjesničarki familija predmet interesa, uglavnom u obliku zezancije s nečim tako egzotičnim i anakronim. Pratiteljima regionalne TikTok scene sigurno nisu krajem prošle i početkom ove godine promakle tisuće videa na temu “Akine matere čoek” kojima su korisnici “obrađivali” i iznova inscenirali zapis jedne bosanske babe koja je nastojala rekonstruirati neku kompliciranu familijarnu genealogiju.
Čitajući distopijske romane (Orvela, Sluškinjinu priču Margaret Atvud i slično), ali i analizom prakse, može se reći da totalitarizam i ukidanje sloboda i prava, nikada ne dolaze odjednom, nego su se naznake naginjanja tome pravcu, uvijek pojavljivale i prije potpune promjene društva.
Uništena kuća u gradu Trostjanec, Sumska oblast u Ukrajini, Getty Images
Otkako je Rusija 24. veljače 2022. pokrenula otvorenu agresiju na Ukrajinu, obje su strane pretrpjele enormne gubitke, no nijedna nije ostvarila ratne ciljeve. Moskva je bitno poražena još u prvim tjednima sukoba, kada nije uspjela zauzeti Kijev i veći dio Ukrajine. Dosad je prema procjenama izgubila stotine tisuća, ubijenih i ranjenih, vojnika te golemu količinu ratnog materijala, a pretrpjela je i golemu ekonomsku i diplomatsku štetu. Ukrajina pak ne kontrolira približno 18 posto svog teritorija, dok broj žrtava zasigurno premašuje stotinu tisuća vojnika te nekoliko desetaka tisuća civila.
