 sudac oslobodio 46-godišnjeg muškarca optuženog za seksualno zlostavljanje kolegice. Njegovo obrazloženje za odbacivanje optužbi jest to da žrtva na napad nije reagirala dovoljno odrješito. Rekla je "stani" i "dosta", ali nije vrištala.){kind=link}
Prošle je zime u Italiji (Torino) sudac oslobodio 46-godišnjeg muškarca optuženog za seksualno zlostavljanje kolegice. Njegovo obrazloženje za odbacivanje optužbi jest to da žrtva na napad nije reagirala dovoljno odrješito. Rekla je “stani” i “dosta”, ali nije vrištala.
Tvrdnja da žena ne može biti silovana ako je njena reakcija tijekom napada prigušena iznimno je manjkav i pogrešan argument, ali slučaj Italije u ovom kontekstu nije tek anomalija. Od žena se očekuje da prilikom napada uzvrate, a kad to nije slučaj, njihovo se iskustvo dovodi u pitanje pa čak i diskreditira – i to ponekad upravo od strane ljudi i sustava koji bi ih trebali/e štititi.
Međutim, novo zapanjujuće švedsko istraživanje, objavljeno u časopisu Acta Obstetricia et Gynecologica Scandinavica, pokazuje kako je potpuno normalno za ženu žrtvu seksualnog zlostavljanja da prilikom napada doživi privremenu paralizu koja ju sprječava da vrišti i da se obrani. Istraživači su razgovarali s gotovo 300 žena koje su hitnoj klinici u Stockholmu prijavile silovanje ili pokušaj silovanja unutar mjesec dana od samog napada. 70 posto žena kaže kako je tijekom napada doživjelo potpunu nepokretnost (tonic immobility) ili pak neželjenu paralizu. Njih je 50 posto prijavilo ekstremnu paralizu koja ih je ostavila u katatoničnom stanju.
“To uistinu potvrđuje da značajan broj žena u trenutku seksualnog zlostavljanja ne reagira po obrascu ponašanja “uzvrati i bježi” koji se često drži normalnom reakcijom; njihova je reakcija smrzavanje”, rekla je Laura Palumbo, direktorica komunikacija Nacionalnog centra za seksualno zlostavljanje (National Sexual Violence Resource Center). Palumbo nije radila na istraživanju, ali kaže da rezultati potvrđuju koliko je neurobiologija traume ustvari kompleksna i da na ovaj problem ne postoji univerzalni odgovor.
Potpuna se nepokretnost (tonic immobility) drži evolucijskim obrambenim mehanizmom kod životinja. Kada se ne mogu obraniti sami/e, a ostali im resursi nisu dostupni – njihova se tijela zamrznu.
Neke su žene podijelile svoja iskustva vezana uz seksualno zlostavljanje te su ovaj osjećaj uspjele izraziti riječima. “Kada je, bez obzira na sve, počeo svlačiti moje hlače i donji veš, moje se tijelo smrzlo”, napisala je spisateljica Jackie Hong u svom radu za Vice. “Milijun mi je misli strujalo glavom pa se potom sve zaustavilo, moj je um počeo lutati na neko drugo sigurnije mjesto, a ja sam tiha i kruta ležala na zadnjem sjedištu njegova automobila”. Ostali radovi opisuju osjećaj srama koji nastupa nakon spoznaje o reakciji. “Najviše od svega, osjećam se glupo što sam se smrznula i što nisam pobjegla ranije”, napisala je druga osoba.
Istraživači su, također, otkrili da su žene koje su tijekom napada doživjele paralizu bile izložene većem riziku da naknadno dožive posttraumatski stresni poremećaj i depresiju. Razlozi koji se nalaze u pozadini te korelacije nisu u potpunosti jasni; međutim, i potpuna nepokretnost i depresija i PTSP sadrže snažnu neurobiološku komponentu koja je u ovom kontekstu značajna.
Palumbo je rekla da su ljudi koji rade sa žrtvama seksualnog zlostavljanja ustanovili da je paraliza potpuno normalna reakcija, ali nova su istraživanja pokazala koliko je ona ustvari česta. Nada se da će buduće studije istražiti temu muškaraca koji su žrtve seksualnog nasilja. (Ova je studija bila ograničena samo na žene zato što je klinika u trenutku provođenja istraživanja zaprimala samo pacijentice, a ne zato što su autori/ce studije postavili/e tezu da je akutna paraliza nekako inherentno i isključivo samo ženska reakcija na traumu i napad).
“Toliko toga što smatramo da je netko mogao/la ili trebao/la učiniti prestaje biti važno u trenutku kada nastupi njegova/njezina reakcija, a to je vrlo važna informacija koju bi u obzir trebali uzeti i shvatiti svi koji se na bilo koji način bave medicinom… važno je za policiju i inspektore/ice, odvjetnike/ice i suce/sutkinje”, rekla je Palumbo. “Ali je važno i za sve one koji se na dnevnoj bazi susreću sa žrtvama seksualnog nasilja, bez obzira razmišljali o tome ili ne”.
Prevela i prilagodila: Kristina Ilić