Nedjelja, 22 Decembra, 2024

Za osam godina mobinga i seksualnog uznemiravanja radnica dobila samo 40-000 kuna odštete

Križevačka radnica ovog je tjedna nepravomoćno dobila sudski spor koji je vodila protiv pravnog slijednika tvrtke Javor zbog seksualnog uznemiravanja na radnom mjestu.

Iako je bivša radnica križevačke drvoprerađivačke tvrtke zbog sustavnog maltretiranja, ponižavanja i seksualnog uznemiravanja oboljela i završila u invalidskoj mirovini, sud joj je dosudio sramotnih 40.000 kuna odštete za seksualno uznemiravanje i mobing kojima je godinama bila izložena.

Radnica koja je danas u svojim pedesetim godinama, protiv tvrtke Javor pokrenula je postupak kojim je zbog diskriminiranja i zlostavljanja na poslu i tražila odštetu u iznosu od 150.000 kuna. Iako je odlukom Općinskog suda u Bjelovaru radnici dosuđeno 40.000 kuna, tvrtka Javor će na presudu podnijeti žalbu, jer smatra kako ne postoje dokazi da je njihova bivša radnica oboljela zbog sustavnog maltretiranja.

Kako je radnica navela za Podravski list, zlostavljanje je započelo 2003. godine, kada je Trgoprom Servis otkupio tvornicu namještaja Javor koja je tada postala i drvna industrija. Suvlasnik i član uprave nove tvrtke Mirko Jakopčić od tada ju je podvrgavao sustavnom psihičkom ponižavanju i maltretiranju koje je eskaliralo sredinom lipnja 2008. godine.

‘Mirko Jakopčić došao je pijan i pozvao me na razgovor u svoju kancelariju. Nudio mi je da opet budem šefica proizvodnje. Usput mi je predlagao da bih mogla biti malo s njim, a njegova izvanbračna supruga, direktorica Ljerka Manojlović za to ne mora znati’ –izjavila je radnica na sudu.

Iako je jasno dala do znanja da nije zainteresirana za takav odnos, direktor nije odustajao, već ju je u nekoliko navrata pokušavao nagovoriti da se ‘malo druže’. Kako ga je njeno odbijanje vjerojatno frustriralo, krajem istog mjeseca došlo je do novog uznemiravanja.

‘Jakopčić, opet pijan, izravno je od mene tražio seks. Bila sam zaprepaštena i rekla sam mu: Šta je vama, jel ste vi ludi! Sjurila sam se niz stepenice i pobjegla do prostorija montaže. Tamo sam sve ispričala kolegici Mariji Stipić. Nakon toga, za mene je počeo još gori pakao. Nisam više izdržala, morala sam potražiti pomoć psihijatra’, kaže radnica.

Nakon što joj je neurokirurg u Zagrebu rekao da je najvjerojatnije imala blagi moždani udar, fizički se i psihički potpuno slomila u prosincu 2009. godine kada ju je direktor Jakopčić počeo vrijeđati i klevetati pred ostalim zaposlenicima/ama. Ukočile su joj se ruke, noge i lijeva strana lica te ju je kolega odmah odvezao na Hitnu gdje joj je dijagnosticiran živčani slom.

IAKO JE ZAVRŠILA NA BOLOVANJU, NAKON PAR MJESECI POJAVILI SU SE ISTI SIMPTOMI TE JE UZ NOVI ŽIVČANI SLOM PRETRPJELA I MOŽDANI UDAR.

U kolovozu 2011. proglašena je trajno nesposobnom za rad, nakon čega je završila u invalidskoj mirovini.

Premda su njeno svjedočenje na sudu potvrdili/e kolege i kolegice, ali i dvojica poslovođa koji/e su bili/ svjesni/e da je direktor Jakopčić spolno uznemirava, čini se da iz tvrtke Javor ne smatraju kako se sustavno maltretiranje, mobing i seksualno uznemiravanje odista i dogodili.

Žalosno je što ni Hrvatsko pravosuđe ne prepoznaje problem seksualnog uznemiravanja na radnom mjestu, što građankama i građanima šalje jasnu poruku da je u takvim slučajevima u Hrvatskoj očito bolje šutjeti.  Nadalje, u borbu ove radnice trebali bi se uključiti i sindikalisti, te udruge koje imaju resurse da joj pomognu i podrže je u pravnoj bitci i ostalim strategijama za obeštećenje zbog dugogodišnjeg kršenja njezinih prava. 

E.H.Izvor: Podravski list

 

Povezane vijesti

“Tu su od početka kinematografije”: Ženske akcijske zvijezde

Foto: Eureka Entertaiment

Dugo se smatralo da su akcijski filmovi isključivo muška priča. Međutim, snaga i spretnost žena vidljivi su na velikom ekranu još od doba nijemog filma.

Uvijek postoji sutra – snaga žena

Foto: Claudio Iannone

Jim Jarmusch, kultni američki redatelj, jednom je prilikom izjavio kako ne postoji ništa ljepše od otkrivanja umjetnosti, neovisno o kojoj se radi. Filmska, dakako, ona najčarobnija, posebna je za svakog filmofila, pa tako, gle čuda, nisam ni ja iznimka. Otkrivanje novih filmova, odnosno priča koje su isprepletene s realnošću na projektoru pokretnih slika uvijek su u meni stvarale osjećaj sreće, poput djeteta koje pronađe novu igračku, zakopanu u pijesku, otkrivenu morem umjetnosti. Tko će ga znati, možda je i odlazak u kino toliko poseban za mene, upravo jer mi iznova stvara osjećaj neizvjesnosti, leptirića u trbuhu kao kad se zaljubiš u posebnu osobu. Mrak kino dvorane isprekidan svjetlom projektora često zna donijeti životne priče, ali one tihe, ispunjene šutnjom. Priče koje su oko nas, ali za koje ne želimo čuti. Ili, još gore, za koje se pravimo da ne postoje. Jednu od takvih priča ispričala je talijanska redateljica Paola Cortellesi u filmu „Uvijek postoji sutra“.

Popular Articles