Susan Brownell Anthony bila je aktivistkinja, abolicionistkinja i sufražetkinja. Cijelog se života zalagala za građanska prava i pravo na obrazovanje bez obzira na boju kože i spol te je uvelike zaslužna za donošenje 19. amandmana kojim su žene dobile pravo glasa u Sjedinjenim Državama. Slavan je njezin citat iz 1893. godine: “Organizacija, agitacija, edukacija, to mora biti naš bojni poklič!”
piše: Lana Perišić za Voxfeminae
Rođena je 15. veljače 1820. godine u Adamsu u državi Massachusetts. Vrlo rano je usvojila čvrsti moralni kompas i većinu života provela radeći za društvene ciljeve. Anthony je bila drugo najstarije dijete u kvekerskoj obitelji s osmero djece. Obitelj se 1826. godine preselila u Battenville u državi New York, a Susan su uskoro poslali u kvekersku školu blizu Philadelphije. Nakon što je ocu propala tvornica pamučne odjeće krajem 1830-ih, vratila se kući kako bi pomogla obitelji te je radila kao učiteljica.
Obitelj sredinom 1840-ih seli na farmu u Rochesteru te se uključuje u abolicionistički pokret, a na njihovoj su se farmi nalazili slavni abolicionisti. U to je vrijeme Anthony s 26 godina postala ravnateljica ženskog odjela na Akademiji Canajoharie. Na učiteljskim se konvencijama zalagala za jednake obrazovne prilike bez obzira na rasu i spol, tražila je da sve škole, koledži i sveučilišta otvore vrata ženama, bivšim robovima/kinjama i njihovoj djeci te zahtijevala bolju plaću učiteljica.
Nakon odlaska s Akademije Canajoharie 1849. godine, Anthony je počela više vremena posvećivati društvenim pitanjima. Godine 1851. sudjelovala je na konferenciji protiv ropstva gdje je upoznala Elizabeth Cady Stanton s kojom je otada veže posebno prijateljstvo.
Foto: Susan B. Anthony i Elizabeth Cady Stanton
Sudjelovala je i u pokretu za zabranu proizvodnje i prodaje alkohola, a nakon što su joj na temelju spola zabranili da govori na konvenciji o zabrani alkohola, uključuje se u borbu za prava žena. Smatrala je da nitko neće ozbiljno doživjeti žene u politici sve dok ne dobiju pravo glasa. Susan B. Anthony zalagala se i za reformu ženskog odijevanja. Odrezala je kosu i godinu dana nosila reformatsku haljinu, no uvjerili su je da to odvraća ljude od cilja za koji se zalaže.
Anthony je 1853. godine pokrenula kampanju za pravo žena na vlasništvo u državi New York. Govorila je na skupovima, skupljala potpise i lobirala kod zakonodavaca. Zahvaljujući njezinom trudu, država New York donijela je 1860. godine zakon kojim se udanim ženama dopušta vlasništvo, primanje plaće te dobivanje skrbništva nad djecom. Susan B. Anthony i Elizabeth Cady Stanton zalagale su se i za liberalnije zakone o rastavi.
Godine 1856. Anthony je počela raditi kao zastupnica Američkog društva protiv ropstva. Dogovarala je sastanke, držala govore, lijepila plakate i dijelila letke pri čemu je često nailazila na prijetnje i agresivne ispade.
Nakon Građanskog rata, Anthony se više usredotočila na prava žena. Godine 1866. sa Stanton je pokrenula Društvo za jednaka prava. Zajedno su objavljivale i The Revolution, tjednik koji je lobirao za prava žena, osmosatno radno vrijeme i jednaku plaću za jednaki rad. Moto novina bio je “Muškarcima njihova prava i ništa više; ženama njihova prava i ništa manje”.
Susan B. Anthony potaknula je 1868. godine njujorške radnice koje se nisu mogle priključiti muškim sindikatima da osnuju Udrugu radnica.
Godine 1869. Anthony i Stanton osnovale su Nacionalnu udrugu sufražetkinja. Anthony je neumorno držala govore diljem zemlje. Čak je 1872. godine ilegalno glasala na predsjedničkim izborima zbog čega je uhićena s još nekoliko žena. Sudac je naložio poroti da je osudi bez rasprave. Kaznio ju je globom od 100 dolara, no nije ju uhitio kada je odbila platiti i tako joj onemogućio priliku za žalbu. Globu nikada nije platila.
Početkom 1880-ih Anthony je objavila prvi svezak knjige History of Woman Suffrage, projekt na kojem je radila sa Stanton, Idom Husted Harper i Matildom Joslin Gage. Pomogla Harper da zapiše njezinu priču koja je objavljena 1898. godine u knjizi The Life and Work of Susan B. Anthony: A Story of the Evolution of the Status of Women (Život i rad Susan B. Anthony: Priča o evoluciji statusa žena).
Anthony nikad nije odustala od borbe za prava žena. Godine 1905. susrela se s predsjednikom Theodoreom Rooseveltom u Washingtonu kako bi lobirala za amandman kojim bi žene dobile pravo glasa. Umrla sljedeće godine u svom domu u Rochesteru, a nedugo prije smrti, rekla je svojoj prijateljici Anni Shaw: “Više od 60 godina teško sam se borila za malo slobode. Umrijeti bez nje čini se tako okrutnim”.
Tek 14 godina nakon njezine smrti, 1920. godine, donesen je 19. amandman američkog ustava kojim se svim odraslim ženama daje pravo glasa. U čast Susan B. Anthony, Ministarstvo financija 1979. godine stavilo je njezin portret na kovanicu od jednog dolara čime je postala prva žena kojoj je udijeljena ta čast. Za vrijeme nedavnih predsjedničkih izbora ljudi su joj odavali počast okupljajući se na njezinom grobu što se moglo pratiti uživo preko interneta.