fbpx

Stvarni troškovi proizvodnje cipela

Nedavna pobuna radnica i radnika u Geoxu ukazala je javnosti na loše radne i materijalne uslove u toj fabrici. Iako poboljšanja postoje, najnoviji izveštaji pokazuju da i dalje postoji dosta nedostataka kao i njihovu uslovljenost tržišnim mehanizmima u industriji obuće.

www.bargainmoose.ca

 Foto: bargainmoose.ca / Flickr

Kampanja „Abiti Puliti“ i inicijativa „Change your shoes“ su objavile izvještaj o načinu funkcionisanja proizvodnih lanaca u industriji obuće. Ovo istraživanje je zasnovano na uvidima u strategije proizvodnje tri svetski poznata brenda u proizvodnji obuće: Todsa, Geoxa i Prade. Izveštaj pruža detaljan uvid u funkcionisanje lanca proizvodnje i snabdevanja luksuznih brendova, na čijem se jednom kraju nalaze marketinški rafinirano upakovani i skupi proizvodi, a na drugom kraju, skriveni od očiju javnosti, degradirajući uslovi rada u kojima je, širom sveta, primorana da radi sve jeftinija radna snaga.

Neumoljiva trka za uvećanjem profita konstantno menja globalne proizvodne putanje, gde mobilnost kapitala, strategije outsourcing-a i prilagođavanje međunarodnog i nacionalnog zakonodavstva, omogućavaju konstantno snižavanje troškova proizvodnje – relokacijom u područja jeftine radne snage – što posledično znači degradiranje radnih uslova na globalnom nivou, sve nesigurnije radno mesto i sve niže plate. Ogroman prihod1 koji beleže ove kompanije direktno je vezan za nove tržišne uslove i povlašćen položaj „velikih imena“ u proizvodnom lancu. Prihodi generisani sve većim disbalansom između troškova proizvodnje i finalne cene proizvoda se ne raspoređuju ravnomerno svim akterima proizvodnje.

Relokacija proizvodnje u Evropu

Izmeštanje proizvodnje u područja jeftine radne snage uglavnom u Aziji uslovilo je pad cene rada na globalnom nivou. Tako smo danas svedoci i procesa povratka proizvodnje u zemlje porekla brendova ili premeštanje proizvodnje u zemlje Istočne Evrope.2

Devastiran privredni sistem zemalja Istočne Evrope učinio je cenu rada nižom nego u pojedinim azijskim zemljama. Pored toga, vlade ovih zemalja se takmiče u privlačenju stranih investitora ili formiranjem tzv "Slobodnih zona" sa specijalnim uslovima poslovanja ili obezbeđivanjem niza pogodnosti kao što je dodatno finansiranje subvencijama, besplatna infrastruktura, oslobađanje od uvoznih i izvoznih dažbina, poreske olakšice itd. Dodatnu pogodnost za poslovanje u Istočnoj Evropi olakšava i primena OTP-a (Outward Processing Trade) posebnog carinskog sistema koji omogućava kompanijama da van Evropske Unije izvoze sirovine, a da nazad uvoze poluproizvode ili gotove proizvode plaćajući porez samo na vrednost dodate obrade. Na ovaj način kompanijama je omogućeno da šire mrežu kooperanata bez velikih dodatnih troškova.

Tods dobavljače danas nalazi u italijanskim pokrajinama s jeftinom radnom snagom. Trenutna politika Prade je vraćanje proizvodnje u Evropu, u Italiju – a pre svega u zemlje Istočne Evrope. Svi Geoxovi glavni dobavljači su van Italije, uglavnom u Aziji i nekoliko u zemljama Istočne Evrope.

Proizvodni lanac i njegova hijerarhija

Delegiranje pojedinih delova proizvodnog procesa trećim licima nije ništa novo u načinu poslovanja velikih kompanija, ono što je novo u današnje vreme je postojanje kompanija koje više ne poseduju sopstvene fabrike – kompletna proizvodnja pod etiketom brenda outsorsovana.

Fragmentacija procesa proizvodnje uslovila je da se retko kad ceo proizvodni proces odvija u okviru jedne fabrike (fully in-house production chain). Redak primer je Tods koji visoko rangirane modele cipela kompletno proizvodi u svojim objektima i Geox koji poseduje fabriku u Srbiji u kojoj ima zatvoren proces proizvodnje za niže i srednje rangirane modele cipela (u ovoj fabrici se proizvodi samo 3% od ukupne proizvodnje kompanije Geox).

Potpuno eksternalizovan proizvodni proces (fully external production chain) je mnogo češća praksa. U tom slučaju su druge fabrike zadužene za kompletnu proizvodnju cipela. Iako se ugovor o snabdevanju potpisuje samo s jednim izvođačem u praksi najčešće postoji sistem u koji je uključeno mnogo različitih firmi. Ponekad je proizvodni proces mešavina oba (mixed chain shoe production) gde se najčešće sklapanje gotovog proizvoda dešava direktno u fabrikama kompanije, dok se delovi pribavljaju od podizvođača.

S obzirom na dominantnu poziciju koju veliki brendovi imaju na tržištu, veliki broj fabrika koje nemaju mogućnosti da plasiraju svoje proizvode spreman je da se angažuje kao njihov podizvođač. Velike kompanije su u poziciji da u potpunosti diktiraju uslove proizvodnje, što često znači da kooperanti bivaju prinuđeni da sklapaju nepovoljne ugovore. Prema nekim izveštajima cene koju su plaćali brendovi kooperantima nisu bile dovoljne za pokrivanje osnovnih troškova proizvodnje što je vodilo ka bankrotu malih fabrika i gubljenju radnih mesta.3 Veoma kratki rokovi isporuke i veoma niske cene, uslovljavaju delegiranje pojedinih delova proizvodnje niže pozicioniranim kompanijama, s lošijim uslovima rada i nižim zaradama. Fragmentacija procesa proizvodnje omogućava lakšu ekspoloataciju radnika, a ona je sve veća što se više krećemo od centrala brendova ka periferiji radnog procesa.

Izveštaj navodi primere u kojima su zbog pritisaka kompanija pojedini kooperanti prinuđeni da rade u sivoj zoni, što dovodi do sve nesigurnijih radnih uslova za radnike: rad od kuće ili plaćanje na crno. Iako formalno kompanije sklapaju ugovor najčešće samo s vodećim dobavljačem, kontrolu kvaliteta proizvodnje vrše u celom lancu, nezainteresovani za uslove u kojima se proizvodnja obavlja. Izveštaj, takođe, beleži i prakse kašnjenja u plaćanju kooperanata koje su se završavale neisplaćivanjem zarada radnicima na različitim nivoima proizvodnog lanca. U ovakvim uslovima sindikalno delovanje, ako nije u potpunosti onemogućeno onda je u velikoj meri otežano.

Poslovanje Geoxa u Srbiji

Deo istraživanja koji se odnosi na poslovanje kompanije Geox u Srbiji potvrđuje validnost medijskih natpisa o brojnim neregularnostima i kršenju radnih prava u okviru ove fabrike.

Izveštaj nas podseća da je Geoxova fabrika u Vranju otvorena januara 2016. godine uz subvencije vlade Republike Srbije u vrednosti od jedanaest miliona evra, na osnovu kojih je fabrika bila u obavezi da zaposli 1250 ljudi koji će primati platu u iznosu minimalne zarade plus 20%. Međutim, sve do septembra 2016. godine Geox je većini radnika i radnica uplaćivao minimalac, a na platnim listićima često nije bio evidentiran (ni plaćen) prekovremeni rad. Pored toga, radnici su prijavili neregularne ugovore o radu, neregularna otpuštanja, verbalno maltretiranje i nedostatak adekvatnih radnih uslova i zaštite na radu.

Medijski pritisak, do kojeg je došlo nakon što su neke od radnica odlučile da javno progovore o lošim radnim uslovima u ovoj fabrici, je donekle urodio plodom. Plate u Geoxu su povećane, prekovremeni rad je sveden u zakonske okvire i trenutno postoje dva sindikata registrovana u okviru fabrike.

Međutim, radnici i dalje izveštavaju o brojnim neregularnostima o kojima je „Campagna Abiti Puliti“ obavestila kompaniju 13. februara ove godine. Do objavljivanja izveštaja kompanija Geox se nije zvanično izjasnila po pitanju trenutnog stanja u fabrici.4 Izveštaj nas takođe upozorava da, čak i ako je plata porasla za ugovorom predviđenih 20% više od minimalca (prema poslednjem izveštaju radnika najniža plata u Geoxu iznosi oko 29.000 dinara), ona i dalje nije dovoljna za pokrivanje osnovnih životnih potreba, ako se uzme u obzir iznos prosečne potrošačke korpe za tročlanu porodicu u Srbiji, koja iznosi oko 65.000 dinara mesečno.

Pritisak koji brendovi vrše nad ostalim akterima proizvodnog lanca očitava se i u strahu da se o uslovima poslovanja, proizvodnji i radnim uslovima govori javno. Podizvođači strahuju od gubitka ugovora s kompanijama, dok se radnici boje gubitka posla.

Dugačka lista zahteva spram kompanija, vlada država EU i Evropskog Parlamenta, kojom se završava izveštaj, na neki način potcrtava da su globalni proizvodni lanci dizajnirani da podstiču trku do dna u urušavanju radnih prava gde god se radnici nalazili. Izveštaj skreće pažnju na važnost uloge obaveštenih potrošača, nezavisnih medija i međunarodnih mreža solidarnosti, koji uz delovanje sindikata treba da vrše pritisak na kompanije da bi se one ponašale odgovorno i u skladu sa nacionalnim zakonima, međunarodnim konvencijama i Rukovodećim načelima Ujedinjenih nacija o biznisu i ljudskim pravima.

1.Prema izveštaju Tods je u u 2016. godini ostvario prihod od 1.004 miliona evra, Prada 3.548 miliona evra , a Geox 900 miliona
2.Termini koji se koristi za označavanje ovog procesa je reshoring. Ili back-reshoring – povratak u zemlje porekla, i near-reshoring – premeštanje u zemlje Istočne Evrope.
3.Fabrika obuće Parlanti iz mesta Monsumano Terme (Toskana), koja je proizvodila i svoje robne marke istovremeno radila kao podizvođač za Pradu, zatvorena je 2014. godine, a sa njom je nestalo i 38 radnih mesta. Po mišljenju predstavnika sindikata jedan od razloga za propast firme su bile preniske nabavne cene koje je plaćala Prada, koje nisu pokrivale čak ni troškove proizvodnje, već su bile od njih niže za tri evra po paru cipela. Kompanija negira ove tvrdnje.
4.Prethodno pismo „Campagna Abiti Puliti“ poslala je Geoxu decembra 2016. godine. U originalnom izveštaju moguće je pročitati odgovor koji je tada kompanija poslala.

 

Bojana Tamindžija/Mašina