Jedan od stupova kvalitetne obiteljske politike je i sustavna briga za predškolsku djecu koja je u Hrvatskoj realizirana na način da je uz ostale osnivače poput privatnih vrtića i vjerskih zajednica spuštena na najniži nivo – odnosno na jedinice lokalne samouprave. Uz njih, Zakon o predškolskom odgoju predviđa i druge osnivače, no dominantno su to gradovi i općine. O važnosti te teme, govori i količina populističkih najava političara raznih političkih opcija o gradnji novih vrtića, rekonstrukciji i otvaranja odgojnih skupina, čime se u pravilu lokalna politika htjela dodvoriti najvećim apstinentima na izborima – generacijama koje imaju između 20 i 45 godina.
ANTON FINDERLE
Naizgled, djeluje potpuno romantičarski spustiti skrb o najmlađima u državi na najnižu razinu vladanja – tamo gdje postoje i najveće potrebe. I tu dolazimo do „kvake 22“, koja se zovedecentralizacija na hrvatski način, a taj se odnos centralne prema lokalnoj državi može opisati kao „spuštamo vam poslove, a kako ćete se snaći to nije naš problem“. Uz to, najčešće poput posljednje porezne reforme u kojoj su gradovi i općine ostale bez prihoda od poreza na tvrtku, lokalna država dodatno biva oslabljena.
Kakve to posljedice ima na sustav predškolskog odgoja?
Krenemo li od podatka da u Hrvatskoj postoji 555 gradova i općina te „državu u državi“ – Grad Zagreb, frapantan je podatak da svaka treća jedinica lokalne samouprave odnosno njih 161 na svom području nema ni vrtić ni jaslice, dok njih 96 nema čak ni organiziranu predškolu, što je zakonska obveza u godini prije polaska djeteta u školu.
Mališani iz svake treće jedinice lokalne samouprave nemaju priliku ići ni u vrtić ni u jasloce (FOTO: Pixabay)
Koliki je obuhvat djece u predškolskim ustanovama u Hrvatskoj? To pitanje, nakon ovog prethodnog, predstavlja jedan od značajnih problema i predočava vrlo krut stav – djeca od najranije dobi bivaju isključena iz sustava upravo zbog geografskih i regionalnih razlika, za koje znamo da su u Hrvatskoj abnormalno velike. Tako je primjerice, obuhvat djece u Brodsko-posavskoj županiji tek 18,9 posto u dobi od tri do šest godina, dok Zagreb s obuhvatom djece od 91 posto stoji uz bok, recimo, Malti, Francuskoj i Belgiji.
Na taj je način jedino hrvatska metropola ostvarila i smjernice iz Barcelone iz 2002. godine – dosegnuti 33 posto obuhvata djece do treće godine života, a 90 posto djece od treće godine do polaska u školu. Iza Zagreba, prema obuhvatu se nalazi Istra sa 74,4 posto i Primorsko-goranska županija sa 72,8 posto. Na četvrtom je mjestu, iznenađujuće, Šibensko-kninska županija sa 60,7 posto, a zanimljivo je da ta županija bilježi i najveći porast djece obuhvaćene predškolskom dobi.
U najlošijem su položaju slavonske županije koje niti u zadnjih desetak godina ne bilježe vidljivije promjene u pokrivenosti djece predškolskim programima. Nedostupnost vrtića postaje tako izvor socijalnih nejednakosti na što upozoravaju dr. Ivana Dobrotić i dr. Teo Matković s Katedre za socijalnu politiku zagrebačkog Pravnog fakulteta u svojoj studiji “Pokazatelji obuhvaćenosti i ulaganja u redovne programe ranog i predškolskog obrazovanja u Hrvatskoj u kontekstu postizanja ciljeva iz Barcelone i pedagoškog standarda”.
Europski autsajder
Prema Eurydiceovom istraživanju, odnosno prema do sada najdetaljnijoj studiji „Rani odgoj i obrazovanje u Europi“ koju su početkom prošlog mjeseca objavili Eurostat i Eurydice, Hrvatska je unutar Europske unije država s uvjerljivo najmanjim udjelom djece koja pohađaju vrtić. U grupaciji djece starije od četiri godine njih samo 70 posto pohađa neki oblik predškolskog odgoja i obrazovanja, dok je europski prosjek 93 posto. U Rumunjskoj u vrtić ide 82 posto djece, u „Deželi“ njih 90 posto, a u 17 europskih zemalja obuhvat djece veći je od 95 posto.
U najlošijem su položaju slavonske županije – statistika obuhvata predškolskog odgoja djece od tri do pet godina (IZVOR: CMS)
Prema policy analizi Centra za mirovne studije „Nejednakosti u obrazovnom sustavu“ iz studenog 2016. godine jedan od zaključaka je slijedeći: „Imajući na umu da postoji jasna korelacija na PISA rezultatima u području matematike između 15 godišnjaka koji su pohađali predškolski odgoj više od godinu dana i onih koji nisu izuzetno je važno da borba protiv regionalnih nejednakosti u obrazovanju započne upravo kroz povećanje obuhvata predškolskim odgojem i obrazovanjem u županijama u kojima je taj obuhvat najmanji.“
Rezultati istraživanja PIRLS 2011 pokazuju kako su učenici koji su dulje boravili u vrtićima bolje pripremljeni za ulaz i za uspjeh u osnovnoškolskom obrazovanju. U prosjeku, u zemljama EU-28 koje su sudjelovale u istraživanju, učenici četvrtih razreda, koji su pohađali predškolske ustanove jednu godinu ili kraće, ostvarili su najniže rezultate na PIRLS ljestvici dok su djeca koja su pohađala vrtiće dulje od jedne godine, ali kraće od tri godine, imala nešto bolje rezultate. Najbolje rezultate su ostvarili oni koji su išli u vrtić tri ili više godina. Rezultati postignuća u čitanju su se statistički značajno razlikovali među ove tri skupine u Danskoj, Hrvatskoj, Poljskoj, Rumunjskoj i Slovačkoj.
Uz postignuća u kasnijoj dobi jasna je i poveznica sa siromaštvom i zapošljavanjem. O tome govori i istraživanje UNICEF-a „Siromaštvo i dobrobit djece predškolske dobi u Republici Hrvatskoj“. Podaci istraživanja jasno pokazuju uskraćenost usluge vrtića za 76 posto djece koja žive u siromaštvu te dodatne rizične okolnosti koje ukazuju na to da su usluge manje dostupne i financijski nepriuštive obiteljima koje žive u ruralnim područjima, obiteljima s troje ili više djece te da su češće neuključena djeca niže kronološke dobi u programe ranog odgoja i naobrazbe, odnosno djeca u dobi od tri do četiri godine.
Ilustracija na naslovnoj stranici istraživanja UNICEF-a „Siromaštvo i dobrobit djece predškolske dobi u Republici Hrvatskoj“ (FOTO: UNICEF)
Važno je naglasiti da programi ranog odgoja i obrazovanja, odnosno vrtić, siromašnoj djeci, pored socijalizacijskih čimbenika, otvara niz mogućnosti za razvoj kognitivnih i perceptivnih sposobnosti, što se pokazalo značajnim za proces i završavanje viših razina obrazovanja, a u konačnici i otvaranja mogućnosti stjecanja više razine kvalifikacije i pronalaska posla s boljom plaćom. Priprema djeteta na školu važan je čimbenik zaštite koji može utjecati na motivaciju i razinu spremnosti za ulazak djeteta u obrazovni sustav.
Mala zemlja za veliku socijalnu nejednakost
„Nacionalna strategija za prava djece u Republici Hrvatskoj 2014.-2020. godine“ konstatira da je predškolski odgoj i obrazovanje jedini dio obrazovnog sustava koji nije na razini ostvarenoj u zemljama EU. Problemi predškolskog odgoja odnose se, ponajprije, na manjak smještajnih kapaciteta, neodgovarajuće sigurnosne uvjete u vrtićima i organizaciju rada koja nije dovoljno prilagođena potrebama roditelja. Stoga je važno uspostaviti mrežu predškolskih ustanova koja će omogućiti potpuni obuhvat djece barem dvije godine prije početka osnovne škole i omogućiti smanjenje razlika među djecom na početku osnovne škole. Jednako tako, potrebno je obvezati jedinice lokalne samouprave na analizu potreba djece i roditelja, a osobito roditelja ranjivih skupina djece, kao i na donošenje lokalnih mreža ustanova za rani i predškolski odgoj.
Ukoliko Hrvatska radikalno ili barem djelomično ne promijeni sustav koji generira socijalnu nejednakost, koji se poglavito odnosi na Slavoniju, a čiji su znaci itekako vidljivi, tada ćemo za dvadesetak godina moći govoriti o potpunom socijalnom kolapsu slabo razvijenih krajeva.
Lupiga.Com