Korupcijski skandal koji je obilježio proljetni pandemijski val poslužio je i kao dokaz za teze i tvrdnje koje itekako nadilaze sam skandal. Prisjetimo se, vlasti Federacije Bosne i Hercegovine su preko jedne privatne tvrtke u vlasništvu televizijskog voditelja naručile uvoz respiratora iz Kine.
Iako je i to samo po sebi itekako problematično, proizvodna djelatnost spomenute firme učinila je izlišnim i sam sudski postupak dokazivanja korupcije. Naime, naziv firme je Srebrena malina, a kao što i sam naziv sugerira, registrirana je za uzgoj i preradu voća i povrća, a dozvolu za trgovinu medicinskom opremom nije imala. Uslijedila su pritvaranja, podignute su optužnice, a proces je još u tijeku.
Pored inspiracije za šale i pošalice na društvenim mrežama, skandal je poslužio i kao ultimativni dokaz zaostalosti i inherentne korupcije naših prostora. Ali i kao jasan indikator zapečaćene sudbine: nikad nećemo dohvatiti “pravi” kapitalizam u kojem mehanizmi konkurencije i strogo odvojene država i ekonomija pružaju prostor za fer natjecanje i uspjeh najboljih. Pritom ta prevladavajuća teorija nije kriva kad je u pitanju naše dvorište. Korupcijski dogovori i politički “zasluženi” profiti su itekako prisutni. Ono u čemu teorija griješi jest u predodžbi ekonomija s kojima uspoređuje balkanske ekonomije. A po toj predodžbi u tim ekonomijama na snazi je “pravi” kapitalizam i nema korupcije jer joj taj “pravi” kapitalizam sa svojim meritokratskim načelima ne dopušta da zavlada. A ako je i ima, onda je posrijedi više atraktivan predložak za holivudski scenarij nego ukleta sudbina.
Na ovim stranicama smo zablude te teorije više puta nastojali prokazati u raznim inačicama, bilo više teorijski bilo podastirući konkretne primjere. Međutim, nužno je to opet učiniti. Pogotovo kad primjer dolazi iz zemlje u kojoj je kapitalizam nastao i kad neodoljivo podsjeća na kupovinu respiratora u Bosni i Hercegovini. Zemlja je Velika Britanija, a korupcijske sumnje budi kupovanje zdravstvene opreme u pandemijskim okolnostima. Tamošnji Nacionalni ured za reviziju u svom je izvještaju utvrdio da je do kolovoza ove godine sklopljeno ugovora u vrijednosti od 18 milijardi funta koji se nisu držali propisa javne nabave. Neki su dodijeljeni bez javnog natječaja, neki su potpisani bez valjane dokumentacije, a neki se drže tajnima iako za to nema pravne osnove. A velik broj njih sklopljen je s firmama koje su ili u vlasništvu ili se dovode u direktnu vezu s političarima iz Konzervativne stranke.
Tako je i mala firma, inače u gubicima, u vlasništvu provincijskoj torijevca, dobila ugovor u vrijednosti od 156 milijuna funti za uvoz medicinske zaštitne opreme iz Kine. Doduše, ta je firma, za razliku od bosanskog joj pandana imala dozvolu za trgovinu medicinskom opremom. No, postoje i primjeri koji su dosegnuli rang Srebrene maline. Maloj tvtki u vrijednosti od 19 tisuća funti koja se bavi suzbijanjem štetočina dodijeljeno je 108 milijuna funti da nabavi zaštitna odijela i maske za nacionalni zdravstveni sustav (NHS). Kasnije se ispostavilo da nabavljena odijela nisu testirana po važećim standardima i da je postojao politički pritisak za njihovo odobravanje. U izvještaju Nacionalnog ureda za reviziju zapisani su mnogobrojni sumnjivi poslovi u koje su, pored ovih spomenutih malih firmi, uključeni i snažni globalni igrači. Ono što ih sve spaja su političke veze na raznim razinama vlasti.
I ti mutni poslovi nisu samo simptom izvanrednog stanja koje je donijela pandemija. Oni su prisutni u svim zemljama razvijenog kapitalizma. Kao i u onima manje razvijenim. Pritom korupcija nije inherentna kapitalizmu zbog nekakve zle prirode sistema, kako znaju glasiti lijene ljevičarske parole. Ona proizlazi iz same tržišne konkurencije na koju su firme u kapitalizmu prisiljene. Konkurencija po definiciji znači da netko dobija, a netko gubi. Jedino je u ekonomskim udžbenicima konkurencija u vječnom balansu. A čim se gubi nastoje se pronaći sigurniji profiti. Među njih spadaju poslovi s državom, bilo kroz izravne pogodbe bilo kroz neke drukčije vidove zaštite od (strane) konkurencije. Možda u Bosni i Hercegovine poslove sklapaju živopisnije figure, a na zapadu ljudi koji se zovu profesionalni lobisti u skupim odijelima i s profinjenim kulturnim ukusom, ali u pozadinskoj logici nema pretjerane razlike. I dok to ne naučimo nećemo se moći ni efikasno boriti protiv korupcije.
Marko Kostanić – Bilten