Ne osjećam strah zbog toga što ne znam stvari, što sam izgubljen u tajnovitom svemiru bez da imam ikakvu svrhu
Richard Feynman jedan je od najutjecajnih američkih fizičara 20. stoljeća koji je radio na polju kvantne elektrodinamike. Sudjelovao je u razvoju atomske bombe, a bio je kasnije i član odbora koji je istraživao nesreću Space Shuttlea Challenger. Za svoj rad na kvantnoj elektrodinamici, Feynman je dobio Nobelovu nagradu za fiziku 1965., zajedno s Julianom Schwingerom i Shin'ichirōm Tomonagom.
Evo jedno od njegovih brojnih razmišljanja, koje je i sam pisao u knjizi ‘Vi se sigurno šalite, gospodine Feynman!’
“Vidite, stvar je u tome što ja mogu živjeti sa sumnjom, s nesigurnošću, i s tim što ne znam. Mislim da je puno zanimljivije živjeti neznajući, nego imati odgovore koji su možda krivi. Ja imam približne odgovore i moguća uvjerenja i različite razine sigurnosti o različitim stvarima. U ništa nisam potpuno siguran, a o mnogo stvari nemam pojma – kao na primjer, ima li smisla pitati ‘zašto smo ovdje’, što bi takvo pitanje značilo. Možda ću malo razmišljati o tome; ako ne uspijem ništa pametno smisliti, preći ću na nešto drugo. Ali ne moram znati odgovor. Ne osjećam strah zbog toga što ne znam stvari, što sam izgubljen u tajnovitom svemiru bez da imam ikakvu svrhu – što je izgleda slučaj, koliko ja vidim. To me ne plaši.”