O ljubavi se oduvijek pisalo i pisat će se. Neka opšta formula, koja bi važila za većinu, ne postoji. Mislim da način na koji poimamo ljubav najviše zavisi od okruženja u kome smo odrasli. Za mene je ljubav jedan od oblika komunikacije.
Sjećam se kada sam napunila 25 godina, mislila sam u sebi, sada si bliža broju trideset nego dvadeset, i tada, pomisao na 30 godina mi se činila tako daleka. Sada, kad se sjetim tog 25. rođendana, uopšte mi ne izgleda daleko, već kao da je jučer bilo. Da li se vrijeme unazad čini bržim i bližim?
U Republici Srpskoj 80.000 radnika radi na crno, bez plaćenih doprinosa, bez računanja radnog staža, tvrde u Savezu sindikata Republike Srpske. Postojeće mjere suzbijanja neprijavljenog rada te oštećivanje i radnika i države na ovaj način, nisu urodile plodom.
Sindikati upozoravaju da se sezonski rad općenito pretvara u oblik ropskog rada. Njihova su istraživanja pokazala da talijanska, francuska, britanska, belgijska, nizozemska i portugalska poljoprivredna industrija maksimizira svoje profite tako što maksimalno stišče plaće ovakvih radnika, odnosno strukturna analiza troškova poljoprivredne industrije u ovim državama pokazuje kako čak šezdeset posto troškova otpada na bitno potplaćene privremene i sezonske radnike.
Ma koliko savršena, slikana spolja i iznutra iz svih uglova i pod svim svetlima, telesna golotinja očigledno više ne izaziva željeni efekat uzbuđenja i podrazumevajuću, očekivanu popularnost. Da li je baš to izazavalo potrebu za nastankom novog, emocionalnog egzibicionizma?
Prvog prosinca 1955.godine odbila je ustupiti mjesto i sjesti u stražnji dio gradskog autobusa u gradu Montgomeryju u Alabami. Parks je uhićena zbog građanskog neposluha, a istog je dana počeo dobro poznati Montgomery Bus Boycott.
Polemike oko visokog obrazovanja i statusa akademske zajednice najčešće se svode na kritiku ”nestručnih” političara na vlasti i njihove neadekvatne obrazovne politike. Ujedno se zanemaruje strukturna uloga koju obrazovanje vrši u kapitalističkom načinu proizvodnje. Nedostatak sagledavanja sektora obrazovanja kao mehanizma održavanja klasnih odnosa i hijerarhije, te njegove transformacije u finansijski kapital putem strategija komodifikacije i u konačnici privatizacije, čini ovakve argumente jalovim.
Ni slučajno tražiti bilo što da radi u kući, jer je u vrlo osjetljivom periodu života. Nikako se suprotstavljati njihovom mišljenju ili odlukama, to bi tek bilo pogubno za daljnji razvoj i rast Bića.
Ali nije narod kriv, on je samo zatucan. Kriva je cjelokupna država koja mu dozvoljava da nekažnjeno iskaže želju za likvidacijom neke druge ljudske grupe, pa bili to homoseksualci, pankeri, beskućnici, djeca s teškoćama u razvoju ili bilo koji drugi; uvijek će se naći ljudi koji su zadojeni strahomržnjom ili samo mržnjim, te “rasterećeni” bilo kakve empatije.
