“Mi smo more krvi prolili za Bratstvo i Jedinstvo naših naroda. E nećemo nikome dozvoliti da nam dira ili da nam ruje iznutra, da se ruši to Bratstvo i Jedinstvo.”
Fenomen disleksije kao razvijenog poremećaja sticanja školskih vještina čitanja, pisanja, ovladavanja gramatičkim pravilima u svijetu je istražen, te danas postoji i medicinska magnetna rezonanca koja još kod bebe prepoznaje genetske uslove za njen razvoj, dok zvanični pokazatelji evropskih istraživača ukazuju na to da se u prosjeku u svakom razredu nalaze dva-tri prvačića sa disleksijom.
Čovek čeka da ne bi morao više ništa i nikoga da čeka, da ne mora da stane i da se zagleda u bezličnu tamu, nema više praga i predsoblja i tamnice i zurenja, ne mora svakih pet minuta pogledati sat tamo gde se ništa ne događa, a neće se ni dogoditi.
Pročitah neke komentare vezane za "Peticiju ZA očuvanje dječijeg igrališta i javne zelene površine u Boriku", koju su 7. 11. ove godine pokrenuli Građanska inicijativa za Borik i Naš prostor, pa mi se kao zaključak nametnu da je lobotomija zaista najveći uspjeh ove vlasti.
Tehnologija će stvoriti nova radna mesta i mislim da pre treba strahovati od nestajanja slobodnog vremena nego od njegovog viška. Komercijalizacija naših života se uvećava i svaki sat koji direktno ili indirektno ne povećava naš prihod mi već vidimo kao protraćen.
Ravnopravnost konstitutivnih naroda i nacionalnih manjina, kojih ima sedamnaest u Bosni i Hercegovini, trebala bi biti zastupljena u svakom pogledu. No, to nije slučaj. Prava manjina se krše, prije svega Ustavom, pa i i Izbornim zakonom.
