Ernesto Che Guevara prije 50 godina održao je govor koji se u Ujedinjenim nacijama i danas prepričava. Che Guevara je predstavljao jednu od ključnih ličnosti u revoluciji Fidela Castra na Kubi. Nekoliko godina po okončanju kubanske revolucije, na današnji dan 1964. godine obratio se svjetskim liderima sa govornice Generalne skupštine Ujedinjenih nacija u New Yorku.
Ne postoji čovek koji tokom života nije stekao neke navike. Svako od nas ih ima, one poželjne i one nepoželjne, neke kojih smo svesni i neke koje možda nikada nećemo osvestiti.
Skidanje s postolja nacionalnih mitova prijatna je zabava za istoričara, osobito ako je malo sklon zajedljivosti. On, na primer, može da pokaže da je škotski kilt romantički pronalazak iz devetnaestog veka, a nikako svakodnevna odeća sirovih brđana tako živo opisanih u romanima Valtera Skota (Njalter Scott); i da Srbi sa bitkom na Kosovu svake godine slave poraz, što bi se moglo smatrati pomalo čudnim. Navike, zbivanja i podatke, koji sami po sebi zaslužuju malo pažnje, stručnjaci - filolozi, istoričari, romansijeri - naporima punim ljubavi stilizuju i podižu na nivo »simbola nacionalnog jedinstva«.
Iako se u nabrajanju posljedica koje bi sa sobom eventualno donijelo potpisivanje pomalo već zloglasnog Transatlantskog trgovačkog i investicijskog partnerstva (TTIP) redovito ističe i uspostavljanje međunarodnog suda putem kojeg bi kompanije mogle tužiti države u “ometanju” ekstrakcije profita, niti trenutne okolnosti nisu baš naklonjene tzv. javnom interesu, kako u formalnom, tako i u strukturnom smislu.
Kao dio protokola prošlotjednog posjeta Davida Camerona Bugarskoj, britanski je premijer u pratnji svog bugarskog kolege i domaćina Bojka Borisova posjetio i bugarsko-tursku granicu, odnosno žičanu ogradu namijenjenu zaustavljanju migracija. Nakon ceremonije koja je neodoljivo podsjećala na generalsku inspekciju prve linije fronte, Cameron se upustio u entuzijastičnu pohvalu bugarskog odnosa prema “migrantskoj krizi”...
Postoji nekoliko dobro konstituiranih tradicija o moralnom zlu, o grehu, ali nema nijedne o podnošenju zla, o patnji, to jest o figuri čoveka žrtve, a ne samo čoveka grešnika. Čovek grešnik pruža mnogo povoda za govorenje, a čovek žrtva za šutnju.
Unatoč tome što se određeni dio žena uspio probiti u “političku klasu” i na druge istaknute pozicije, medijska slika žene u BiH još se uvijek temelji na konceptu “ljepšeg pola” ili besplatne kuharice i čistačice. U rijetkim trenucima kada se prikazuju, rezervisana im je uloga ukrasne scenografije, a ako se uključuju u razgovor, to se često čini samo kako bi im se postavilo pitanje: “kako pomirujete svoje kućanske obaveze sa svojim poslom”.
Smatra da što prije budemo imali precizne podatke o stanovništvu, to ćemo brže moći pristupiti izradama strategija i politika društveno-ekonomskog razvoja.
Ma koliko jaki i umišljeni bili, ma koliko nam bankovni računi ulijevali i sigurnost i lažnu iluziju, ma kako nam išlo u životu i bili samozadovoljni, život nas iznenadi, život nas nauči da moramo biti skrušeni, skromni i bolji ljudi od stvari u kojima smo uspjeli.
