Čuli ste kako anarhisti i anarhistkinje bacaju bombe, vjeruju u nasilje i da anarhija znači kaos i nered.
Takvo mišljenje nije iznenađujuće. Mediji, elita i svatko unutar vlasti vam time puni glavu. No, većina njih zna kako to nije tako, ali imaju razloga ne reći vam istinu. Vrijeme je da čujete tu istinu.
Panama pejpers su svetskoj javnosti još jednom ilustrovali načine na koje se bogatstvo preliva od siromašnih ka bogatima. Ipak, strogo kontrolisani dokumenti obrađivani i komentarisani na način da zaštite poslovanje ne malog broja kompanija iz zapadnih zemalja, neće ugroziti sistem koji je i stvorio mogućnosti za takvo prikrivanje poreza. Upravo ovako selektivan pogled na „aferu“ otvara prostor onim glasovima koji ovakve kriminalne radnje svode na poželjnu „poresku konkurenciju“.
Postoje dva načina da se ispriča moja posjeta Banjaluci nakon 7 godina. Prvi bi bio više senzaciolistički, bombastičan, onako kako bi ga željelo vidjeti 90% ljudi koji žive u Sarajevu odakle ja dolazim i u Federaciji općenito. A postoji i drugi pogled, onaj blaži okićen oduševljenjem koje me držalo kada sam se vraćao vozom za Sarajevo sada već davne 2009 godine.
U Francuskoj se provodi militantan oblik sekularizma (laïcité) koji podupiru svi – od intelektualaca do državnih dužnosnika. Je li to ono što su zamišljali utemeljitelji republike?
Govorim vam to kao deklarirani ateist: kršćanski nauk s automobilskim saobraćajem ima mnogo više veze nego što mislite. Pravo prednosti, poštovanje pješaka, pomoć na cesti, vozačka solidarnost, obaveza vezivanja, zabrana alkohola – uopće, sva ograničenja – sve u zapadnoj prometnoj kulturi proističe iz kršćanskog poimanja svijeta.
Zanimljivo je kako su se svi antifašistički orijentirani političari, politički analitičari, novinari i politički komentatori, osim ipak rijetkih, oduševili predsjedničinom nedvosmislenom osudom tzv. NDH i zločinačkog ustaškog režima, govoreći i pišući o tome kao da se ne radi o iznuđenom potezu, već o predsjednici RH kao uvjerenoj antifašistkinji.
Problem poreskih skrovišta i netransparentnosti finansijskih tokova već godinama puni novinske stupce. Nažalost, u toj oblasti postoji ogroman nesklad između trijumfalističkih saopštenja državnih organa i stvarnosti mera koje se preduzimaju.
Prošlo je još 50 godina i svet ponovo opsedaju strahovi zbog mogućeg sloma demokratije. Možemo li izvuči neke pouke iz prethodnih epizoda egzistencijalne sumnje?
