Ako se do ovih posljednjih događaja i moglo gurati dalje po inerciji i narativu koji se očito potrošio, to više nije moguće, budući da priča o Europi bez granica i kontinentu mira zvuči tragikomično u novonastalim okolnostima blindiranih granica i europskih gradova kojima patrolira vojska
Jugonostalgija danas djeluje kao prokazani sentiment bejbi-bum generacije, iako se prilično dobro drži čak i tri decenije poslije smrti zajedničke države. Jugonostalgija se opire društvenim promjenama, ona naprosto nalazi nove forme postojanja. Za mnoge je danas nedostižna utopija, žal za mladošću, boljim socijalnim sistemom i radničkim pravima. Za one nastrojene više lijevo, tačka kojoj treba i dalje težiti.
I stariji ljudi imaju pravo na druženje i romantične osjećaje. Bilo bi pogrešno zahtijevati da ni sa kim ne komuniciraju. Umjesto zabrana, treba ih upozoriti na opasnosti kojima su izloženi
U velikom procentu ljudi ostaju sami zato što to žele i zato što su svjesno izabrali single life kao životnu mogućnost. To odstupanje od patrijarhalno-tradicionalnog modela povlači za sobom brojne predrasude
Debela je kora što Crnu Goru odvaja od bijelog svijeta. Tu rigidnu opnu uglavnom čine mediji od milja nazvani mediji glavnog toka. I zaista, u njima sve teče, brzinom koja imitira postojanost. Zapravo se stvari u politici, ekonomiji i zabavi smjenjuju takvom brzinom da je pravi peh ne pronaći svoje mjesto u tom agregatnom stanju obilja. Ali, eto, Crnu Goru je zapao takav peh, neki bi rekli i sreća, da se rijetko nalazi u svjetskim medijima.
Bez obzira na to koliko se osuda izreklo sa svih strana kad se dogodi nasilje nad ženama, pozadinski neprestano tinja pitanje: a morala mu je dati neki povod? Takva prevladavajuća klima dodatno se osnažuje kad je nasilnik u pitanju poznati sportaš poput Denisa Buntića ili nogometaša Masona Greenwooda. Pored “imuniteta” sportskih idola i uspješnih muškaraca kojima će se progledati kroz prste dio priče je i uvijek navodni ženin skriveni motiv kad je riječ o takvim vezama.
Nisu samo antičke ovce krive. Dugotrajni građanski rat uništio je skoro svu državnu mrežu institucija, čak i tako osnovne stvari kao što je alarm. Civilnih službi praktično nema
Kulturna, a samim tim i politička simbolika parizera na prostoru bivše Jugoslavije i više je nego jasna. Radi se o salami koja je rezervirana za “bruncheve” manualnih radnika, u prvom redu bauštelaca, i za obroke djece iz siromašnijih familija. Svima ostalima parizer bi trebao predstavljati egzotiku, povremeni guilty pleasure, rekvizit za klasni roleplay. Takvom statusu parizera svjedočila je i reklama otprije koju godinu u kojoj je Luka Dončić promovirao parizer i slične proizvode jednog slovenskog proizvođača. Spomenutima “svima ostalima” reklama je poslužila kao povod za sprdnju, ali sama činjenica da je Dončić angažiran svjedoči o kontinuiranoj potražnji za takvim proizvodima.
