„Treba imati petlju pa biti takav gad“, napisao je Orvel u Putu za Vigan o jednom svom političkom neistomišljeniku. Možda je ova rečenica i najbolja reakcija na ono što smo videli u Šidu, gde grupa roditelja i prosvetnih radnika protestuje protiv dolaska „dece migranata“ u njihovu školu. Kao razloge za svoj protest roditelji navode pitanja bezbednosti, higijene, nekakvog pozdravljanja levom rukom, ali i pitanja ćirilice i Kosova.
Činjenica da su mnoga važna naučna otkrića prvobitno dočekivana s podsmehom i nevericom ne znači da sve što nam se danas servira kao revolucionarno ima i istinsko naučno utemljenje. Naprotiv, čini se da u vreme zaraze senzacionalizmom, ovom unosnom tržišnom proizvodu ne mogu odoleti ni pojedini naučnici.
Posljednjih mjeseci u Srbiji su zaredali protesti vezani uz postupke investitora. Takav razvoj događaja predstavlja problem za vlast koja cijelu svoju “razvojnu” politiku temelji na pogodovanju stranom kapitalu preko leđa lokalnog stanovništva. Donosimo priču iz sela Rakita koje je poprište jednog od sukoba.
Privatni kapital se pokazao prilično nemarnim spram kvaliteta i čišćenja vode tako da je vodoprivreda u Parizu, nekoliko godina nakon privatizacije, ponovo vraćena u javni sektor.
Bosna je najsiromašnija i najkorumpiranija zemlja na Balkanu i u Evropi, sa najvišim procentom nezaposlenosti, sa najrazvijenijim crnim tržištem, sa najbolje plaćenim i najmanje učinkovitijim političarima, sa najvišim stupnjem impregnacije sistema vlasti i organiziranog kriminala, sa najbrže rastućim gapom između bogatih i siromašnih, zemlja bez seljaštva, bez radništva, bez inteligencije. Zemlja koja nema ni jednu političku stranku sa jasnim programom borbe protiv korupcije, nepotizma, gladi i siromaštva.
Nakon što su se u Zagrebu dogodila dva seksualna napada za koja su optužena dvojica azilanata smještena u "hotelu" Porin, u javnoj sferi svjedočimo (mediji, političari, a posebno su se istaknuli brojni komentatori u "obrani naših žena") stoljećima staroj krađi feminističke retorike u ime rasizma, imperijalizma i nacionalizma. Nećemo pogriješiti ako tu krađu prozovemo naprosto licemjerjem, no ona je daleko više od toga.
Slavko Goldstein (1928 – 2017) bio je intelektualni i moralni velikan koji se do posljednjeg daha borio protiv onih koji hrvatsko društvo žele porobiti nazadnjačkim ideologijama
Drugi aspekt koji je međupovezan s visokom stopom samozapošljavanja u zemlji jest i niska razina sindikalne aktivnosti. Radi se o svojevrsnom začaranom krugu: s jedne strane, slaba aktivnost sindikata i radničko nepovjerenje prema njima pridonosi slaboj zaštiti radničkih prava i interesa, što gura radnike prema samozapošljavanju, a s druge, visoka stopa samozaposlenih pridonosi niskoj razini sindikalne aktivnosti.
Posljednjih desetljeća odvija se vidljiva promjena u odnosu poslodavaca i zaposlenika koja je djelomično koincidirala s razvojem digitalnih tehnologija. “Taksi” kompanija Uber, koja u većini zemalja posluje u nekoj vrsti “sive zone”, jedan je od najvidljivijih primjera. Iako se bavi prijevozom putnika, ona nema vozila ni radnike, već su oni neka vrsta autsorsanih “partnera”. Ova “uberizacija”, koja se prenosi i u druge djelatnosti, u određenim je krugovima hvaljena kao genijalna inovacija. No, istodobno, njezin utjecaj na položaj najamnih radnika teško se može nazvati napretkom
