Preživeli smo i ovo leto. Malo je tu bilo uživanja za običan svet koji je uglavnom gledao cene i pratio svoju finansijsku propast. Moralno smo odavno na dnu, prostakluk je manir koji se promoviše kao poželjan u društvu. Sporili smo se i oko Tvrtka, čiji je više i od koga je veći, a najviše su nas spremali za borbu. Neprijatelj nadire, a bajininim plećima treba podupirač. No, tanka je odbrana ako je čine kupljeni, ucenjeni i zavedeni.
Volela bih da živim u zemlji koja bi na svaki ispad mržnje slala psihološku pomoć. Umesto huškanja da deluje spuštanjem tenzija. Nažalost, živimo tamo gde vlasti selektuju činjenice, zamenjuju teze, zavađaju ljude. Zato smo 28 godina nakon rata dalje od pomirenja nego što je to bilo početkom veka.
Nakon što su stručnjaci dali svoja mišljenja, korisnici online mreža ostavili svoje komentare, a vlast organizovala proteste protiv same sebe, svako se latio nekog svog posla ili se pozabavio/la nekom drugom tragedijom. Na kraju, ostala je samo tišina!