Većina žena koje smrtno stradaju od ruke partnera poginu nakon što ostave nasilnika. Pa ipak, sudske prakse, neovisno radi li se o Srbiji, Hrvatskoj ili bilo kojoj drugoj zemlji, u pravilu su poprilično tolerantne prema ovom obliku nasilja. Česti su tako slučajevi da muškarci dobiju lakšu kaznu zato što su očevi, usprkos tome što pogoršavaju kvalitetu života svoje djece.
Foto: AFP / Armend Nimani
Nakon što je ubio suprugu pogodivši je kamenom u glavu, pred očima njihovo troje djece, a u državnoj instituciji – Centru za socijalni rad u Novom Beogradu – suprug-nasilnik bacio se pod vlak. Kao i obično, i ovaj je mizogini nasilnik već bio zatvorski kažnjavan zbog nasilja nad suprugom.
Većina žena koje smrtno stradaju od ruke partnera poginu nakon što ostave nasilnika. I ovaj slučaj pridonio je crnoj statistici koja mnoge političare danas “ostavlja jako tužnima” i koji shvaćaju kako se radi “o ozbiljnom društvenom problemu“. Pa ipak, sudske prakse, neovisno radi li se o Srbiji, Hrvatskoj ili bilo kojoj drugoj zemlji, u pravilu su poprilično tolerantne prema ovom obliku nasilja. Česti su tako slučajevi da muškarci dobiju lakšu kaznu zato što su očevi, usprkos tome što pogoršavaju kvalitetu života svoje djece. S druge strane poznat je slučaj jedne zadarske majke koja je u samoobrani ubila nasilnog supruga iz bogate gradske obitelji te je dobila najtežu zatvorsku kaznu jer je dijete ostavila bez oca. Upravo to uzeto joj je kao otegotna okolnost. Cinizam da sudstvo ovim činom to isto dijete sada ostavlja i bez majke, nikome, osim ovoj ženi i njezinom privatnom krugu podrške, nije teško palo.
U korist te perspektive ide i današnja vijest iz Hrvatske: Vrhovni sud prepolovio je kaznu najpoznatijem silovatelju i ubojici u Hrvatskoj – Draganu Paravinji. Zločini koje je on počinio u Hrvatskoj su bili, činilo se, bar na neko vrijeme, ozbiljno shvaćeni. Ovaj je slučaj izazvao brojne medijske analize između ostalog i onu koja se bavila time kako su mjere štednje i uništavanje javnog međugradskog prijevoza izložile osnovnoškolke i srednjoškolke silovateljima poput Paravinje. No, nekoliko godina kasnije sudstvo je zaboravilo na društvene pozicije i ponovno, inherentnim cinizmom, objasnilo kako je prvostupanjski sud u slučaju Paravinje pogriješio okarakteriziravši njegov zločin kao teško ubojstvo, umjesto kao obično ubojstvo. Naime, radi toga što je njegova maloljetna žrtva preminula dok ju je pokušavao silovati, a silovanje kao teški zločin ne može se počiniti protiv mrtve osobe, njegovo je ubojstvo okarakterizirano kao obično. Inače, na svako prijavljeno silovanje dolazi još 15 do 20 neprijavljenih, a većinom siluju partneri ili osobe koje žrtva poznaje.
Da stvar bude još gora, kako je u prošlogodišnjem intervjuu Jeleni Svirčić izjavila odvjetnica Ines Bojić koja radi u feminističkoj udruzi B.a.b.e. u Hrvatskoj je zakon takav da u slučaju procesuiranja nasilja u obitelji često kaznenu prijavu zaradi i žena. Dovoljno je naime za to da muškarac kaže da ga je ona vrijeđala grubim riječima prije nego što ju je udario i zaplavio joj pola lica da i ona dobije prijavu. Na taj način, usprkos tome što je njezin život često fizički ugrožen, dok njegov u pravilu nije, oboje su klasificirani kao obiteljski izgrednici.
Društveni problemi koji u velikoj mjeri uvjetuju živote žena nikad nisu visoko na listi političkih prioriteta. Upravo suprotno, mjere štednje, niske plaće, loši radni uvjeti, fizička ugroženost, socijalni pritisak, seksualne kontrole, ograničeni pristupi javnim i visokim funkcijama, a često i zdravstvena ponižavanja karakteristike su odnosa društva prema ženama u 21. stoljeću. Mizoginiju i cinizam sudstva osim kroz prizmu privilegiranosti ove struke treba promatrati i kao odraz neeskpliciranih društvenih vrijednosti.