Petak, 5 Decembra, 2025

Matrijarhalno društvo estonskog otoka Kihnu

Estonski otok Kihnu dom je jednom od posljednjih matrijarhalnih društava na svijetu. Prema posljednjem popisu stanovništva Kihnu naseljavaju 604 osobe, a za njih su odgovorne žene s otoka koje glavnu riječ drže već stoljećima. Prvo spominjanje Kihnua u povijesti zabilježeno je 1386. godine, dok još stariji povijesni izvori donose kako je otok bio poprište lova tuljana.

 Josipa Vrankulj

Muškarci Kihnua tradicionalno se bave ribarstvom što dovodi do toga da svoje žene i djecu mjesecima moraju ostaviti samima na kopnu. Takav način života uzrokovao je da žene upravljaju otokom nastojeći zaštititi i očuvati ondašnju kulturu i tradiciju.

Upravo se narodna baština i tradicija smatraju važnima te ih svaki stanovnik Kihnua svakodnevno pokušava sačuvati, što podrazumijeva činjenicu da djeca pohađaju škole u kojima se koristi Kihnu dijalekt te se podučavaju svirati tradicionalne instrumente. Najvažniju ulogu u očuvanju tradicije imaju žene koje sa zadovoljstvom još uvijek svakodnevno nose tradicionalne Kihnu nošnje, napravljene od vune žarkih boja. Od posebnog značaja za otočane je pjevanje narodnih pjesama za vrijeme vjerskih obreda i ručne izrade tradicionalnih predmeta.

kihnu2

UNESCO Masterpieces 2003. godine prepoznaje Kihnu kulturu, posebno svadbenu ceremoniju, kao svjetski važnom te ju stavlja pod zaštitu kao baštinu čovječanstva. Također, na svojim stranicama UNESCO je objavio video koji u samo nekoliko minuta donosi najvažnije činjenice o Kihnu kulturi.Kako bi se u potpunosti shvatila i doživjela kulturna baština ovog otoka, savjetuje se posjetiti ga u doba crkvenih blagdana, poput Božića ili Sv. Katarine, kada tradicija najviše dolazi do izražaja.

preuzeto sa voxfeminae

Povezane vijesti

Jelica Belović Bernadžikovska najznačajnija etnografkinja: Borila se za žensko stvaralaštvo

Etnografkinja, književnica i novinarka koja se borila za žene i njihova prava u kulturnom i društvenom radu. Žena koju su austrijske vlasti cenzurisale i proganjale, da bi na kraju bila zaboravljena, otkrila je ljepotu ručnog rada boreći se za autorska prava žena i iskazivanje ženske kreativnosti i stvaranja. Bila je daleko ispred svog vremena, oštrog jezika, snažne volje i britkog pera pisala je smatrajući da žena treba da bude obrazovana i načitana. Jedno vrijeme je vodila Višu djevojačku školu u Banjaluci, a živjela je i stvarala u Sarajevu, Mostaru, Zagrebu i Novom Sadu. Ona je i prva žena pedagoški pisac u Bosni i Hercegovini. Svojim naučnim istraživanjima željela je da izloži nekonvencionalni i netradicionalni pogled na ženske stvaralačke mogućnosti, pogled lišen stereotipa koji su podrazumijevali da žena nema pravo na autorsko stvaralaštvo.

Pogled iz tame patrijarhalne tamnice

Krug (Jafar Panahi, 2000.) Jafar Panahi jedan je od onih iranskih i svetskih režisera koji pretvaraju svaki trenutak rada na filmu u složeno pregovaranje između...

Popular Articles