Cosa Nostra i Ndràngheta su “mafijaške države” u Italiji, ali i u Evropi, pa bi ipak dobro razmislile šta bi sa svojim članovima koji su izrešetali dvojicu karabinjera. Imaju ministre, inspektore, tužioce. Vladaju mafijaškim miljeom Evrope, ali znaju koga da ne izazivaju. Osim u slučaju kada im karabinjeri pokucaju na vrata vila, onih u kojima žive kumovi.
Piše: Rasim Belko/tv1.ba
Automafija u Sarajevu i Istočnom Sarajevu dobro je organizovana kriminalna organizacija, koja godinama hara podijeljenom “Zlatnom dolinom”. Kradu slobodno i organizovano, a tako se i brane kad neki od njih “padnu”. Većina ih prizna, pa dobiju godinu-dvije i na slobodi su prije nego im plijen bude prodat. Dakle, rijetko bankrotiraju, još rjeđe se povlače.
Oni koji sve preuzmu na sebe odleže pet godina i taman kad izađu na cestama su nove serije Golfa, Mercedesa, BMW-a…
Šta je motiv?
Ima li takav kriminalac motiv da ubije policajca i na sebe navuče gnjev svih koji nose policijsku uniformu?
Zašto su se onda odlučili da 26. oktobra, zbog “samo” jednog ili dva auta izrešetaju dvojicu sarajevskih policajaca koji čak nisu ni bili u potjeri?
Sve češća su pitanja u javnosti, ali i među onima koji mnogo više znaju o policijskom poslu. Zašto su ubice okarakterisani samo kao automafija?
Policijski i tužilački, službenici i istražitelji u Sarajevu su za svega nekoliko sati utvrdili da je automafija ubila Adisa Šehovića i Davora Vujinovića. Veliki je to uspjeh i za ekipu CSI Miami i riđokosog Horatia Cainea. Pogotovo kada se zna da su ubice još uvijek nepoznate.
MUP Kantona Sarajevo nije imao dilema. Optužena automafija vodi porijeklo iz Lukavice i sa Pala.
Nakon što su utvrdili “krivca” prvi ljudi MUP-a KS, preciznije komesar Mevludin Halilović, poručio je “prevrnut ćemo svaki kamen, ali ćemo ih naći…Ili mi ili oni…”. Akcija prevrtanja je očito još uvijek u toku.
Oba Sarajeva i linija između tog dana izgledali su kao Sicilija ili Kalabrija. Specijalci, puške, kontrolni punktovi. Upalili su se svi senzori.
Svi smo tada pomislili: “Ma naći će ih do mraka”.
A mrak je brzo pao. Okupili se građani i građanke Sarajeva, radne kolege, porodica i prijatelji. Odali počast i tražili pravdu. Još uvijek čekaju na pravdu.
I mrak je ostao
Uskoro će mjesec dana, tačnije 26. novembra, od ubistva dvojice policajaca. Isto toliko i traje istraga koja ništa nije otkrila.
Iz MUP-a i Tužilaštva svakodnevno dolazi identičan odgovor “istražujemo, a više vam ne možemo reći zbog istrage”.
Možda neko i vodi neku istragu, ali u interesu pravde, istine i smirivanja javnosti nadamo se da taj neko nije učio na slučaju Memić ili Leutar. Onda ishod možemo pretpostaviti.
Prema nezvaničnim saznanjima iz MUP-a RS, ono automafijaša što se našlo u Istočnom Sarajevu je pohapšeno ili privedeno. Neki su čak hapšeni na djelu krađe auta u situaciji kada su sve policijske agencije bile na terenu i tragale za njima. Ili su suicidno hrabri ili su znali da im se ubistvo policajaca ne može staviti na teret. Naš izvor u MUP-u RS kaže da su “pohapšene i stolice na kojima su sjedili automafijaši”.
Posljednji su pali oni u Rogatici. Možda izgleda sumanuto, ali njihovo hapšenje se može sagledati i sa aspekta da su se inertno predali. Jer koji se to kriminalac voza u ukradenom vozilu dok ga svi traže.
I šta sad?
Srećko Trifković je legitimna meta, kao i Slaven Dakić. Već su pali u “Volanu”. Znaju da im je zatvor sljedeća destinacija, pa se opet postavlja pitanje zašto bi rizikovali 40 ljeta zatvora, umjesto osam puta manje.
Trifković je već jednom priznao krivicu, kao dio akcije “Kum”, dobio 20 mjeseci godišnjeg odmora u zatvoru i vratio se poslu. Isti taj Trifković je nakon hapšenja u akciji “Volan” i odležanog pritvora pušten da se brani sa slobode. Ko bi u ovakvom sistemu bio dovoljno suicidan da u takvoj situaciji ubija policajce?
Simptomatične su i tvrdnje Trifkovićeve braniteljice Tatjane Savić. Otkrila je da je njen klijent prošao poligrafsko ispitivanje i da se njegov alibi nije provjerio. I braniteljica Savić je mišljenja “da istraga ide u pogrešnom smjeru”.
Nema auta kojim su pobjegli. Tri ispaljena rafala, a smo jedna pronađena čahura. Nema ni DNK.
Da smo Tužilaštvo ili policija sada bismo konstatirali “u cilju istrage više informacija ne možemo dati”. I tu priču završavamo. Ali nije kraj, jer je apsolutno nejasano kako je moguće da nema forenzičkih dokaza.
Međutim, neka pitanja nisu vezana za istragu, a niko na njih nije odgovorio.
– Zašto je, ako se već u jutarnjim satima 26. oktobra znalo da je Adisa i Davora ubila automafija, kompletna istraga ostavljena MUP-u KS ?
– Zašto, ako se zna da kriminalci prelaze, a policajci ne mogu preći nevidljive entitetske granice, slučaj nije uzelo Tužilaštvo BiH i u sve istog dana uključilo Državnu agenciju za istrage i zaštitu.
Postavlja se i pitanje zašto civilni organi nisu odmah ušli u vanredno i stalno zasjedanje. Svi su potrčali da komentarišu kako je ubistvo Davora i Adisa atak na državu. Ovi u Skupštini KS kasnili sedam dana, ali zašto nije bilo vanredne i hitne sjednice Parlamenta BiH. Je li Kanton Sarajevo država? Države nigdje, osim u danu žalosti. Možda misle da su federalni ili policajci u RS ili oni u SIPA-i otporni na metke. A možda im se to ponovi u narednoj noći.
Breme neodgovornosti
Autoru ovog teksta MUP Srbije nije odgovorio na upit. Je li ih neka policijska agencija iz BiH kontaktirala u ovom slučaju? Crnogorci su odgovorili. Niko ih nije kontaktirao. Vozila sa sarajevskih ulica išla su i dalje od regije. Znaju to bh. istražitelji kao i bh. mediji.
Pitali smo i jednog bivšeg automafijaša, ime poznato redakciji portala. Zaštitu izvora informacija čak i sudska vlast u BiH poštuje. Dakle, pitali smo, zašto bi neko iz tog kriminalnog faha pucao na policajce, a odgovor je glasio “nema šanse, imali su odstupnicu da pobjegnu da ih ovi ni ne skontaju. Uvijek imaju odstupnicu”. Ni on nije siguran jesu li to uopće bili automafijaši, jer ako jesu, ex automafijaš kaže “mora da su veliki amateri, ali takvi bi na uslovnu i da su ih uhapsili”.
Breme (ne)odgovornosti odavno je na Tužilaštvu Kantona Sarajevo. Slučaj Memić i debakl u pravosudnom procesu opteretili su i sjene poštenih i odgovornih tužilaca ovog tužilaštva. Mogu li se izboriti sa demonima u svojim redovima, kako bi građane i ne samo Sarajeva riješili demona s dugim cijevima koji ubijaju na ulicama? Pitanje je na koje čekamo odgovor. Samo da u budućnosti ne budemo pričali o ubicama na slobodi u slučajevima Leutar, Memić, Šehović, Vujinović…
Kada se sve sabere, u kriminalnoj državi i pravosudnoj mračnoj rupi kako dani prolaze sve je manje onih koji vjeruju da će ubice biti uhapšeni i procesuirani.
Sve više se u javnosti sumnja da je policajce ubila mafija. Mafija u sistemu, koja se teško otkriva.