MUKE S AMUSOM (2): Dino Šaran tvrdi da je izgubljeno povjerenje u čelnike ovog udruženja. Đani Pervan obrazlaže da postoje nejasnoće u finansijskim izvještajima o poslovanju, te navodi kako se članovi koji se usude postaviti pitanja koja ih muče – šikaniraju i optužuju da unose nemir u AMUS
Nakon što je predsjednik Upravnog odbora Asocijacije kompozitora-muzičkih stvaralaca BiH (AMUS), Davor Sučić, iznio vlastito viđenje situacije u ovom udruženju i aferama koje ga prate proteklih mjeseci, za komentar smo zamolili i druge članove AMUS-a. Sasvim drugačijeg mišljenja od Sučićevog je lider benda Letu Štuke Dino Šaran, koji, za početak, za Analiziraj.ba kaže da se “tu ne zna ko pije a ko plaća”. “Moja osnovna zamjerka je apsolutna netransparentnost u poslovanju AMUS-a i neke druge stvari koje to povlače, a koje su uzrok te netransparentnosti. Kako nam je u državi, tako nam je i u AMUS-u. Ali AMUS nije u okviru državnih institucija, ipak se tu radi o privatnom novcu. I stvar je tim gora, jer se teško može ući u trag tokovima novca. Stvar s AMUS-om još nije riješena i ne znam kad će biti.”
U Zakonu koji uređuje ovu oblast jasno stoji kako “kolektivna organizacija mora obavljati poslove na način koji osigurava najveći mogući stepen efikasnosti, pridržavati se pravila dobrog poslovanja i štedljivosti i posao obavljati na transparentan način”.
Šaran nastavlja kako nije ni u kakvom ličnom ratu ni sa kim iz rukovodstva AMUS-a, ali insistira da ovo Udruženje mora biti transparentno i naklonjeno autorima jer su oni ti koji ostvaruju prihode koji se slijevaju u Udruženje. “Druga stvar je nedostatak softvera koji bi pratio to kreiranje playlista. Postoji nelojalna konkurencija pa su autori u prilici da plaćaju ta izvođenja svojih pjesama, što nije protivzakonito, ali onda nemamo pravu sliku stvari.”
Samo Upravni odbor zna
Zanimljivo je da i Šaran koristi istu rečenicu kao i Sučić, pa veli: “Prilika čini lopova.” Kad smo mu to rekli, te naveli kako su se podaci playlisti analizirali s informacijama koje ima RAK, Šaran nastavlja: “Problem je što je on u Upravnom odboru AMUS-a, a stručna služba koja je pod ingerencijom UO-a jedina zna o čemu se ustvari radi. Ne može biti da on nije upoznat sa stvarnim stanjem u AMUS-u. Nismo upoznati mi koji nismo članovi UO-a. Možemo samo nagađati o čemu se radi, a po ponašanju UO-a mi ne možemo računati na njihovu podršku. Izgubili smo povjerenje u vladajuće strukture AMUS-a. To je isto kao da ti držiš kompletan moj budžet i ti mi daješ ono što ti misliš da mi pripada, a ne ono što mi stvarno pripada, a onda još optužuješ neke druge, koji također nemaju kontrolu nad novcem, da su oni napravili haos. Haos ne može biti napravljen od strane onih koji nemaju kontrolu nad novcem, već samo ga mogu napraviti oni koji kontrolu imaju. A to su u ovom slučaju UO AMUS-a i stručna služba. Pošto je Sula glavni u Upravnom odboru… ne upirem ja prstom ni u koga lično. Ovo je, narodnim jezikom rečeno, ‘kadija te tuži, kadija ti sudi’.”
Šaran napominje da uz transparentan rad AMUS-a mora postojati i susretljivost prema članovima, te napominje kako se, kad želi nešto pitati ili delegirati neki problem, mora najavljivati na sastanak. “Radi se o privatnom novcu, a za ono što me muči i što mislim da sam pokraden, ja se moram najaviti onima za koje mislim da su me pokrali, jer nije imao ko drugi.”
I o ovome su se čelnici AMUS-a oglasili na web-stranici: “Komunikacija sa članstvom AMUS-a u drugim gradovima je stalna, putem telefona i e-maila, autorskih novina, web i facebook stranice. U Sarajevu, Banja Luci i Mostaru članovi direktno dolaze u sjedište Udruženja ili poslovnice da bi se informisali o svim pitanjima. Nedavno je u Banja Luci organizovan Info dan za autore iz te regije. Zaključeno je da je svrsishodnije da sastanci u drugim gradovima (zbog malog broja autora i neopravdanosti troškova organizacije) budu organizovani kada se za to steknu uslovi jer autori iz manjih sredina svakako imaju mogućnost komunikacije sa Udruženjem.”
Šaran poredi rad AMUS-a sa spinovanjem koje radi vrh države te kaže kako mu smeta priča o top 50 ili top 100 autora, a koji, kao, donose 90 posto prihoda. “A niko ne zna ko su. Softvera nema, nema nikakvih pokazatelja koliko ko ostvaruje prihoda, nemamo nikakve izvještaje. Da, ima Skupština u oktobru, ali mi smo imali situaciju u kojoj smo već smijenili Upravni odbor, Dino Dervišhalidović je podnio ostavku na mjesto predsjednika Skupštine, i UO je smijenjen, ali oni jednostavno ne daju svoje mandate. Isto je ovo kao što se dešava i s politikom. S tim što se ovdje, ponavljam, radi o privatnom novcu autora. Da se radi o državnom novcu, to bi se vjerovatno drugačije rješavalo. Koliko se novca potrošilo, na šta, ima drugih autora koji to znaju bolje od mene, kao što je Đani Pervan.”
Pervana, aranžera, producenta, perkusionistu i bubnjara smo, naravno, kontaktirali: i sam izražava nezadovoljstvo djelovanjem čelnih ljudi AMUS-a. Otkako je počeo redovno dolaziti na Skupštinu, informisati se i čitati finansijske izvještaje, shvatio je kako tu ima mnogo skrivanja informacija od članova. “Taj autoritativni, odnosno diktatorski duh ljudi koji su još na upravnim pozicijama u AMUS-u malo djeluje intimidatorski – kad se neko tako ponaša na Skupštini i kad neko tako komunicira sa članovima Asocijacije. Kao da niko nije dorastao da postavlja pitanja ili sugeriše neke promjene. Otvoreno mogu reći da je to diktatorski stav.”
Nejasni finansijski izvještaji
Pervan kaže kako svake godine članovi AMUS-a dobijaju finansijski izvještaj o poslovanju AMUS-a, a proteklih nekoliko godina ti izvještaji nisu usvojeni na skupštinskim zasjedanjima zbog nejasnoća vezanih za neke od troškova. “Određeni troškovi nisu prikazani do kraja transparentno. Imate skupinu troškova, recimo iz 2017., koja iznosi više od 200.000 KM, a samo piše ‘ostali ugovori’, bez ikakvog objašnjenja. To je samo jedna od stavki, ali zapravo je glavna zamjerka – trošenje sredstava Udruženja.”
Tvrdi kako članovi AMUS-a ne znaju s kim se ugovori sklapaju, šta ljudi s kojima se ugovori potpisuju rade za AMUS. “A kad se postave pitanja, a AMUS je dužan po zakonu odgovoriti u roku od mjesec dana na svako od njih, oni to ne rade. Tu je niz sitnih nepravilnosti koje su se nagomilale tokom godina i koje su proizvele veliko nezadovoljstvo kod većeg broja ljudi.”
Na stranici AMUS-a postoji odgovor na pitanje o transparentnosti rada i dostavljanju podataka članstvu: “AMUS nikada nije uskraćivao članovima informacije i dokumentaciju, nego naprotiv, ima odličnu komunikaciju sa članstvom putem e-maila, web stranice i facebook stranice. Kada se Udruženju obrati neki autor/član pozivajući se na član 35. i 36. Poslovnika o radu UO, i traži uvid u podatke koje sadrže elemente koji su zaštićeni Zakonom o zaštiti ličnih podataka BiH, obzirom da se radi o povjerljivim dokumentima, kao što je Glavna knjiga, ne možemo udovoljiti zahtjevu odnosno dati na uvid jer su u istoj sadržane pojedinačne isplate tantijema, a koji su tajni podaci. Sva relevantna dokumentacija i informacije se nalaze vrlo transparentno na web stranici Udruženja, a pored toga članstvo se informiše i putem autorskih novina i facebook stranice.”
Pervan naglašava kako su članovi AMUS-a muzičari koji ne vole čitati nikakve izvještaje, ali da se on natjerao da pročita revizorski izvještaj revizorske kuće KPMG iz 2013., sačinjen na 99 stranica. “To je najdetaljniji izvještaj poslovanja AMUS-a koji je i sačinjen na zahtjev članova Skupštine.”
Sa samim revizorskim izvještajem, odnosno načinom na koji je nastao, ima određenih nejasnoća: naime, kad je Skupština zatražila od čelnih ljudi AMUS-a da angažuje revizorsku kuću, angažovan je KPMG kao nezavisna revizorska kuća svjetskog glasa, a u ugovoru s ovom kućom je navedeno da podaci iz izvještaja budu tajni. “Tako da javnost nije mogla doći do tih podataka. Tajni su za sve one van KPMG-a i za one koji su van AMUS-a. Jako malo ljudi je moglo pročitati svih 99 stranica tog izvještaja. Ja sam ga pročitao i vidio kako je ustanovljena gomila manjih i većih nepravilnosti: od obračunavanja tantijema – odnosno dostavljenih košuljica iz medija do finalnog unosa izvođenih djela u softver. A nepravilnosti su utvrđene samo na temelju slučajnih uzoraka. Odabrali su revizori nekoliko autora i analizirali podatke o njima. I na svakom autoru kojeg su analizirali nedostaje određen broj unosa izvođenih djela – naprimjer, u košuljici piše 40, a u finalnom unosu 30. To ne izgleda tako značajno, već kao slučajna greška, ali kad se to multiplicira na toliki broj autora, onda djeluje drugačije – i pitate se onda da li su ta izvođena djela upisana nekom drugom.”
Pitanja poput onih o finansijskim izvještajima članovi AMUS-a su postavljali čelnicima Asocijacije, a u pisanom odgovoru dostupnom na njihovoj web stranici stoji odgovor: “Odgovori u vezi navoda o pogrešnom sačinjavanju Godišnjeg finansijskog izvještaja su već dati na Skupštini u aprilu 2017. godine i ponovljeni na Skupštini u decembru 2017. U Finansijskom izvještaju o poslovanju za 2016., na strani 22, predstavljeni su troškovi Udruženja u skladu sa Zakonom o kolektivnom ostvarivanju autorskih i srodnih prava i po osnovu Metodologije nadzora nad radom organizacije za kolektivno ostvarivanje autorskog i srodnih prava po kojoj Institut za intelektualno vlasništvo BiH vrši nadzor nad radom kolektivne organizacije, koji kaže da je: rukovodstvo AMUS-a dužno da prati strukturu troškova, te da troškove realizira samo do iznosa koji je odobrila Skupština. Također, prilikom finansijskog izvještavanja potrebno je razdvojiti troškove Stručne službe AMUS-a, s jedne strane, i troškove za rad Skupštine, Sekretara, Upravnog odbora, Nadzornog odbora i drugih odbora i radnih tijela AMUS-a, s druge strane. Ukupni troškovi AMUS-a za finansijsku godinu (troškovi Stručne službe i svih odbora i radnih tijela) ne smiju prelaziti 30% naplaćenih sredstava u toj godini.
Uz sve navedeno, dio članova AMUS-a ni danas ne vjeruje u transparentnost, niti pravilan i pravedan rad AMUS-a. Pervan navodi primjer kako je, recimo, priliv sredstava koji bi bio samo fakturisan u jednoj godini, ali ne i naplaćen, prikazivan kao prihod u narednoj godini. “Pa su se hvalili kako su u toj, narednoj godini, naplatili tri miliona, a recimo 250.000 ili 300.000 KM, ne znam sad, zapravo je bio prihod iz prethodne godine. E sad, šta se dešava: AMUS ima pravo i po zakonu i po Statutu da potroši maksimalno 30 posto od prikupljenih prihoda – za svoje troškove i rad u Udruženju. Pa kad se ta neka cifra prikaže većom, onda automatski povećava i iznos od tih 30 posto.”
Pervan tvrdi kako bi oni koji bi takve stvari primijetili i iznosili na Skupštini AMUS-a kasnije bili šikanirani i optuživani da zapravo unose nemir kako bi sami preuzeli pozicije u Udruženju. “Sve je to dovelo do grozne atmosfere – kad dobijete mail od AMUS-a, želudac vam se okrene bukvalno.”
I za pojedine medijske napise koji su govorili o napadima na AMUS, Pervan ima objašnjenje: “AMUS u troškovima ima budžet o oglašavanju u medijima, mislim oko 10.000-20.000 godišnje. I zato će AMUS u medijima plasirati i notorne laži, tipa da su ljudi pohapšeni, što nije uopšte tačno. Služe se našim budžetom da bi lagali protiv nekih članova koji se trude da nešto pozitivno naprave.”
Nezadovoljstvo nekolicine, odnosno desetak članova, naraslo je sad već na stotinjak ljudi, kaže Pervan, te oni sad dolaze na skupštinska zasjedanja s prijedlozima o promjenama, sa tačkama dnevnog reda. “Kad su čelnici AMUS-a to shvatili, počeli su rušiti kvorume koristeći se nižim aktom od Statuta, a to je Poslovnik o radu Skupštine u kojem piše da je za kvorum potrebno prisustvo 25 od top 50 autora koji su ostvarili najveće tantijeme za proteklu godinu.”
A i lista od top 50 je, veli Pervan, poseban segment – jer niko ne zna ko su ti ljudi. Navodno je stručna služba imala te informacije, ali su ti podaci, na temelju zaštite privatnosti, tajeni od Skupštine. “To je stvarno cirkus. Znači, ni Institut ni notar, niti iko drugi zna ko su ti ljudi niti može provjeriti te podatke. I još nešto: taj poslovnik nije verifikovan u Ministarstvu pravde BiH.”
Sve je, veli Pervan, kulminiralo 17. decembra prošle godine kad je stotinjak ljudi ostalo na skupštinskom zasjedanju, te odlučilo uložiti napor da se izabere novo rukovodstvo. “Zapisnik sa te skupštine, odluke i zaključci, predati na registraciju u Ministarstvo pravde BiH.”
Još jedan red optužbi ide na račun AMUS-a od Pervana: navodno su iz Asocijacije pozivali članove da se oglašavaju na elektronskim skupštinama i glasaju, govoreći im da neće biti isplate tantijema ako se ne odazovu. “To je neka vrsta ucjene. Ljudi ne glasaju onda za nešto, nego su tu samo da budu isplaćeni. A Institut je nekoliko puta navodio kako ta elektronska zasjedanja nisu u skladu sa Statutom. Ne može se elektronski raspravljati o troškovima i finansijskim izvještajima.”
U međuvremenu se utvrdilo kako postoji upravni spor između AMUS-a i Ministarstva pravde BiH. AMUS je naime, kako kaže Pervan, tužio ovo ministarstvo jer se u registar nisu unijele tražene promjene – registracija novog upravnog odbora. “Taj upravni spor je izgubljen, ali se u sudski registar nije moglo ništa upisati za vrijeme trajanja spora. Koliko znam, taj je spor okončan tek u junu ove godine i onda je proces registracije novog zapisnika nastavljen. Ta je procedura u toku i trajat će možda nekih tridesetak dana.”
Muzički producent i kompozitor Amil Lojo jedno je od imena koja su se spominjala u kontekstu autora koji naplaćuju najveće iznose po osnovu izvođenih pjesama. Za Analiziraj.ba Lojo komentariše ove navode: “Ne razumijem ponovno potezanje ove teme u medijima… Mene su još prije tri mjeseca zvali iz stručne službe AMUS-a i rekli da, analizirajući moj obračun, nisu utvrdili nikakve neregularnosti… Nedugo poslije toga sam isplaćen, ali ni približno iznosu koji je Davor Sučić spominjao u razmjeni mailova sa članstvom.”
Neregularnosti i spletkarenja oko playlisti, smatra Lojo, ima i kod nas kao i u cijelom svijetu, ali dodaje kako to nije nerješiv problem. “I to se definitivno ne rješava halabukom po medijima i blaćenjem autora – kako je to urađeno od strane UO AMUS-a… Za sebe odgovorno tvrdim da nisam nikad učestvovao u bilo kakvom falsifikovanju playlisti… Isto tako ću reći da mi niko ne može zabraniti da se na legalan način borim za svoja prava i potpisujem pablišerske ugovore s kim god želim.”
Lojo navodi da svi oni koje zanima mogu na servisu za praćenje izvođenosti muzičkih djela na radio i TV stanicama Fokuskontrol.hr pogledati koje i koliko se trenutno njegove pjesme izvode na šezdesetak radiostanica u BiH koje ovaj servis prati.
U zadnji čas dodajemo i obavještenje iz Instituta za intelektualno vlasništvo BiH: “Nakon što je Institut za intelektualno vlasništvo BiH 27. augusta 2019. godine donio Rješenje o uvjetnom oduzimanju dozvole za obavljanje djelatnosti kolektivnog ostvarivanja prava autora muzičkih djela Asocijaciji kompozitora-muzičkih stvaralaca (AMUS), u skladu sa odredbama Zakona, AMUS i dalje nastavlja djelovanje kao jedina organizacija koja ima dozvolu-licencu za obavljanje poslova kolektivnog ostvarivanja autorskih prava kompozitora i muzičkih stvaralaca. Korisnici prava ostaju u obavezi plaćati naknadu za korištenje autorskih prava AMUS-u, u skladu sa odredbama važećih ugovora, a AMUS ima zakonsku obavezu prikupljena sredstava raspodijeliti autorima. Ukoliko AMUS u narednih 12 mjeseci ne otkloni nedostatke koji su utvrđeni tokom vršenja nadzora, odnosno počini novu povredu koja bi bila osnov za oduzimanje dozvole, Institut za intelektualno vlasništvo BiH će, u skladu sa Zakonom, donijeti konačno rješenje o oduzimanju dozvole za obavljanje djelatnosti kolektivnog ostvarivanja prava autora muzičkih djela.”
Na kraju, dodajmo da je Analiziraj.ba u posjedu prepiske članova AMUS-a koji daju uvid u mnogo nejasnoća te različite stavove autora kad je u pitanju djelovanje ove Asocijacije. Zasad je jedino izvjesno održavanje Skupštine u oktobru, nakon koje bi stvari mogle biti jasnije.
* Tekst je proizveden u okviru medijskog poola Mreže ACCOUNT (Antikorupcijska mreža organizacija civilnog društva)
Autor: Mersiha Drinjaković - analiziraj.ba
