Foto: Unsplash
POLITIČKI ŽIVOT I SMRT: Neprestano ostaje isti osjećaj propuštenih prilika, ishlapjelost svjetlosti koja ima želju usprotiviti se mraku koji se uvukao u sve naše nade.
Piše: Đorđe Krajišnik
Banalnost naše svakodnevice, prelijevanje društveno-političkog kotla iz kojeg kuljaju glupost i niske strasti etnonacionalističkih kreatura, pridavljuje svaki oblik progresivne osviještenosti da je moguće uspostaviti drugačiju paradigmu postojanja. Odnosno, suzbija traganje za načinima kako jednom konačno izaći iz začaranog kruga uvijek istih matrica, pred kojima se ova zemlja ispraznila, postala sadržaj bez forme i suštine. Možda nekome to ne izgleda tako, ali ne mogu se oteti utisku gušenja koje proizvodi pritisak nenormalnosti uspostavljen...
Foto: Freepik
Vjerojatno ćemo se svi složiti da su promjene prirodno i neumitno obilježje života. Život je pokret, a pokret znači promjenu. U drevnoj Grčkoj, filozof Heraklit usporedio je život s rijekom koja teče; iako nam se čini da je to uvijek ista voda rijeke, ne možemo dvaput ući u istu vodu jer – “panta rei”, sve teče, sve se mijenja. Ništa što je manifestirano nije trajno ni vječno, od kamena do zvijezda vrijeme neumoljivo mijenja sve stvoreno.
Piše: Marijana Starčević Vukajlović
No, promjene kojima danas svjedočimo iznenađuju nas svojom brzinom, intenzitetom, naglošću i negativnim smjerom. Klimatske promjene izazivaju sve veće katastrofe...
Evropska komisija nedavno je objavila godišnje izveštaje o napretku – idealan trenutak da se zastane i razmisli gde se Zapadni Balkan nalazi na svom putu evropskih integracija.
Piše: Senad Šabović
Uprkos naslovu, ovaj tekst nije napisan radi svaljivanja krivice na Brisel. Iako kolonijalni kontinuiteti i paternalistički okviri postoje u načinu na koji Evropska unija (EU) pristupa regionu, daleko dublji problem je na našoj strani. Pristup EU jeste manjkav, ali naša nesposobnost da ispunimo obaveze, održimo reforme i odupremo se plemenskom razmišljanju učinila je više da uspori napredak nego bilo kakav „imperijalni ostatak“ u evropskim prestonicama.
Evropa u redefinisanju i slabljenje izvesnosti
Da bismo...
Foto: Dženat Dreković
Sa značenjem izraza „trgovci pažnjom“ upoznala me 2017. istoimena knjiga Tima Wua. Teze američkog pravnika tajvansko-britansko-kanadskih korijena o manipulativnim strategijama tehnoloških divova (Facebooka, Twittera, Googlea i dr.) otvorile su mi oči za neke mračne mehanizme interneta, tog inače epohalnog, sjajnog, čudesnog izuma. Intuitivno sam ih nazirao, ali mi je nedostajalo znanja i vokabulara da uđem dublje u problematiku.
Piše: Nihad Hasanović
Wu iznosi argumente – moja interpretacija, po sjećanju, niz godina nakon što sam pročitao knjigu – da je najvrednija roba ili, tačnije, sirovina nove ere, ere smartfona, pažnja. Planetarno popularnim digitalnim platformama, koje se tobože pretrgoše da ujedine...
Foto: Naslovnica slikovnice "Naš dedo Alija"/Žurnal
Ne treba da iznenađuje reakcija kantonalne ministrice Naide Hota - Muminović. Ona samo poštuje mit uspostavljen kroz knjige, okrugle stolove, naučne skupove, likovna i muzička djela o mudrom, voljenom i vještom političaru i komandantu. "Ko drukčije kaže - kleveće i laže", uvjerena je ministrica pa zbog toga tako hitro i pravdoljubivo reaguje na navodnu kritiku "voljenog prvaka".
Piše: Selvedin Avdić
Ministrica obrazovanja u Vladi Kantona Sarajevo Naida Hota - Muminović jako se uznemirila kada je na društvenim mrežama pročitala da je izvjesna nastavnica Bosanskog jezika i književnosti rekla učeniku da ne spominje Aliju Izetbegovića - "jer...
Foto: ATV
Siniša Karan, kandidat donedavnog predsjednika Dodika, ima prednost manju od devet hiljada glasova. Nije prebrojano još oko 20 hiljada glasova, očekuje se ponavljanje izbora u više velikih sredina, CIK još nije proglasio konačne rezultate, ali Dodik, Orbán i SNSD jesu.
Piše: Ljupko Mišeljić
Prijevremeni izbori za predsjednika Republike Srpske održani u nedjelju, 23. novembra zasad nisu dali pobjednika, iako je stranka donedavnog predsjednika Milorada Dodika, Savez nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) praktično proglasila pobjedu svog kandidata Siniše Karana.
Izbori su raspisani nakon što je Dodiku oduzet mandat jer je pravomoćno osuđen na godinu dana zatvora i šest godina zabrane obavljanja funkcije u tijelima...
Ilustracija: Direkt
Ako vam se čini da smo u raljama narko kartela, nije vam se učinilo. Nije vam se učinilo da su korumpirani oni koji kroje nekakvu politiku i za to dobijaju platu u hiljadama. Jer, svi su listom milioneri. Znamo kako su se obogatili. Ako je neko i sumnjao da je nelegalno, posle onog snimka više ne. Videli smo ono što smo znali, ali nismo sebi hteli da priznamo- dno je na vrhu. Ili, vrh nam je dno. Bez izuzetka.
Piše: Milanka Kovačević
„Jel’ ovaj čovek drogiran? Normalan nije“, komentarisali su godinama ponašanje doktora i poslanika vlada ne verujući onome...
Foto: Ana Batrićević /Novinarke protiv nasilja
Sve priče o ljubavima, prevarama i patosu su za malu djecu. Anis Kalajdžić je ubio Aldinu Jahić jer je smatrao da je njegova svojina i znao je da može. Tu nema tragičnog junaka, nema visokog stila, postoji samo kukavica – osoba čija je agresivnost sublimacija nemoći i latentna kompulzija koja zahtijeva potvrdu kroz nasilje
Piše: Denis Švrakić
Aldina Jahić ubijena je u nedjelju na Trgu Ivana Krndelja. Ubio ju je Anis Kalajdžić.
I svaki put kada zemlju potrese novi femicid, kada neki „ugledni mladić“, „iz dobre familije“, čovjek o kojem „komšije imaju samo riječi hvale“ ubije...
Znate šta teta Zuhra piše na Facebooku?! Da nije ni čudno šta ove žene rade od muškaraca i kako ih izluđuju. Da nije ni čudno što nas ubijaju kad smo takve kakve smo.
Piše: Alma Abdagić
Prvo sam mislila da konsultujem statistiku. Ali, koga više briga za brojke. Ne trzamo na hiljade ubijene ili jedva žive, a gladne i promrzle djece. Jer, kao, nisu naša. Jer, kao, ideološki se ne slažemo s njihovim tatama. Jer, kao, nije korektno govoriti o jednoj, a ne spominjati drugu djecu.
Jest’, eto, postoje neka djeca tamo i neka djeca ’vamo. A mi moramo birati koja su...
Foto: Shutterstock
Nedavno je jedan bivši kolega napisao pošalicu: zašto se ocjena jedan zove negativnom kad je to pozitivan broj? Je li to jedini apsurd sistema ocjenjivanja kod nas?
Piše: Maja Ljubović
Apsurd br. 1: Podaj mu, bona, šta si se stisla
Izraz dati ocjenu je idiomatski, u njemu glagol dati nema svoje direktno značenje jer se suštinski ništa ne daje. Kada smo ocjenjivanje počeli shvatati kao davanje nečega nekome, sami smo sebe izložili pritiscima da nekom nešto damo, da poklonimo. Dati možeš nešto što imaš, a imaš li ti, kolegice, vreću petica, četvorki, jedinica, minusa i pluseva pa da ih dijeliš? Nemaš,...
