fbpx

Veći broj migranata koji danas lutaju svijetom svoje je domove morao napustiti zbog okolišnih katastrofa nego zbog rata i nasilja, a stotine milijuna ih živi u područjima izloženim velikim ekološkim rizicima, kažu stručnjaci.

MediaThumbnailHandlersusa

Uloga okoliša na raseljavanje stanovništva ušla je u svjetsku debatu tek kroz suvremena izviješća o klimatskim promjenama, iako je u literaturi bilo poznato da su brojne migracije u povijesti bile "ekološki inducirane" pa čak da su okolišni uzroci igrali važnu ulogu u mijenjaju i propadaju starih civilizacija, ističu zagrebački sociolozi Milan Mesić i Drago Župarić-Iljić u studiji posvećenoj toj temi.

Oni naglašavaju bi najveći učinak klimatske promjene mogle imati upravo na ljudske migracije: zbog erozije obala, sve snažnijih poplava i poremećaja u poljoprivredi i to najviše u siromašnim područjima čije je stanovništvo ranjivo na ekološke promjene.

Stručnjaci upozoravaju da u tom svjetlu treba razlikovati nekoliko uzroka masovnih raseljavanja ljudi: raseljavanja zbog prirodnih katastrofa na koje čovjek ne utječe poput potresa, zatim raseljavanja zbog suvremenih katastrofa koje nastaju zbog utjecaja čovjeka na prirodu, na primjer zbog učinka staklenika ili građevinskih zahvata, zbog tehnoloških katastrofa te raseljavanja zbog sukoba koje su potaknuli ekološke katastrofe, npr. oduzimanje vode koje destabilizira zajednicu, a to dovodi do sukoba.

Prije četiri tisuće godina suša je izazvala glad stanovništva Kanaana na današnjem Bliskom istoku i otjerala biblijskog Jakova i njegove sinove u Egipat, da bi njihove potomke Mojsije vratio u zemlju predaka.

Propast Akadskog Carstva u Mezopotamiji oprije 4200 godina, navode Mesić i Župarić-Iljić, također je povezana s dugotrajnim sušama.

Migracije su stalna ljudska pojava, kao i prirodne katastrofe, ali će aktualne promjene u okolišu izazvane globalnim zatopljenjem natjerati na put milijune ljudi i to najsiromašnijih iz velikog dijela subsaharske Afrike i srednje i jugoistočne Azije, kažu oni.

Prema izvješćima Međunarodne federacije Crvenog križa i Crvenog polumjeseca, od 2002. do 2011. broj ljudi koji su pogođeni nekim oblikom okolišne katastrofe dosegao je 2.64 milijarde, a 2001. broj raseljenih zbog katastrofa prvi put premašio je broj raseljenih zbog sukoba i nasilja, ističu istraživanja.

Norveško vijeće za izbjeglice procijenilo je da bi se do sredine 21. stoljeća 250 milijuna osoba moglo raseliti zbog okolišnih razloga te destabilizirati cijele regije. Njima bi se moglo pridružiti 645 milijuna raseljenih osoba zbog razvojnih projekata poput izgradnja brana, ističu.

Od prirodnih katastrofa poplave i suše uzrokuju najviše migracija, a oluje najviše mrtvih i najveće štete.

Novija povijest katastrofa u prvi plan ističe one izazvane dvama tropskim tajfunima i jednim potresom na Filipinima 2013. zbog kojih je bilo raseljeno 6,15 milijuna ljudi.

Na Sumatri 2004. zbog potresa i cunamija poginulo je 230 tisuća ljudi i oko 1,7 milijuna ljudi bilo evakuirano.

Ljudski zahvat u prirodu s najvećim posljedicama jest brana Tri klanca u Kini, koja je potopila 13 gradova, oko 150 naselja i više od tisuću sela, te raselila više od 1,25 milijuna ljudi, a dodatno pogodila još oko 400 tisuća njih u okolici.

Od tehnoloških katastrofa najčešće se spominje ona u Černobilu, koja se dogodila ravno prije 30 godina. Tada je evakuirano i raseljeno više od 350 tisuća stanovnika, a broj umrlih od posljedica radijacije Greenpeace procjenjuje na 100 tisuća.

Prema Svjetskom izviješću o katastrofama iz 2015. u svijetu se tijekom 2014. dogodilo 518 katastrofa, što je u tom pogledu najpovoljnija u posljednjih deset godina. Među njima ih je 315 prirodnih i 203 nastale zbog tehnoloških nesreća.

U njima je smrtno stradalo 13.847 ljudi, (u odnosu na 2010. kad je stradalo čak 314.600) od kojih 61 posto u Aziji.

Katastrofama je u 2014. pogođeno 107 milijuna ljudi, a, od 2005. do 2014. čak milijardu i 935 milijuna.

Ukupna šteta katastrofa u 2014. iznosila je 99 milijardi dolara, što je znatno manje od 2011., kada je iznosila 405,9 milijardi dolara.

Poplave su tijekom 2014. bile najbrojnije prirodne katastrofe: dogodilo ih se 132, zatim oluje, 99 njih. Najviše ljudi smrtno je stradalo od poplava, 3.199 osoba, od oluja 1.383 i u klizištima 1.303 osoba.

Za usporedbu, u svijetu je u prometnim nesrećama tijekom 2014. stradalo 4.360 ljudi. Najviše ljudi pogođeno je sušama, 39,7 milijuna, u poplavama 36,6 i u olujama 25,7 milijuna. Prema vrsti katastrofa, najviše štete nanijele su oluje, oko 40 milijardi dolara, zatim poplave, 37,8 milijardi, te suše, 11 milijardi dolara.

Ekološki doprinosi nastajanju ratova snažni su i uvelike se zanemaruju, kažu stručnjaci. Pokrajina Darfur u zapadnom Sudanu krajem sedamdesetih godina 20. stoljeća najprije je bila izložena suši, koja je dovela do nedostatka pitke vode za ljude, stoku i za navodnjavanje. To je dovelo do smanjenja zasađenih površina i stočnog fonda, a potom je došlo do prvih etničkih sukoba skupina afričkih poljoprivrednika i arapskih stočara, kaže se u tekstu M. Mesića i D. Župarića-Iljića.

No zacijelo je u tom pogledu najaktualniji nemili slučaj Sirije. Iako klimatske promjene nisu izravno odgovorne za tamošnji krvavi rat, promjene klime u kombinaciji s lošim upravljanjima resursima pomogli su stvaranju nemira, kažu američki autori.

Između 2006. i 2010. godine, više od šezdeset posto sirijskog poljoprivrednog zemljišta doživjelo je ekstremne dugoročne suše, najviše na sjeveru i jugu zemlje. Pri tome, sirijska je vlada forsirala proizvodnju kultura koje traže velike količine vode, poput pamuka, kukuruza i pšenice. Gotovo dvadeset pet posto poljoprivredne proizvodnje u Siriji otpadalo je na pamuk.

Tisuće malih poljoprivrednika na sjeveroistoku i jugu Sirije ostajali su bez velikog dijela usjeve više godina za redom, a neke skupine stočara na sjeveru izgubile su više od osamdeset i pet posto svoje stoke.

Poljoprivrednici su masovno napustili sela u potrazi za poslom u urbanim područjima, pa je u nekim gradovima poput Deraa gradsko stanovništvo udvostručeno.

Zbog sukoba u Iraku, Siriji i Jemenu, 12,5 raseljeno je milijuna ljudi, podaci su IOM-a. IOM procjenjuje da je od 1. siječnja do 17. travnja 2016. godine 178.882 migranta i izbjeglica ušlo u Europu morem pa preko Grčke, Cipra, Italije i Španjolske. Do toga dana, potvrđeno da je 737 njih smrtno stradalo. Samo dan potom, javljeno je da se u Mediteranu utopilo 400 novih nesretnika iz Afrike.

Tijekom 2015. broj međunarodnih migranata u svijetu bio je najviši ikad zabilježen, 244 milijuna, izvješćuje IOM. Glavni tajnik UN-a Kofi Anann izjavio je ljetos da širom svijete živi i radi oko 250 milijuna migranata.

Njemačka je postala drugo najpopularnije odredište međunarodnih migranata na globalnoj razini, nakon Sjedinjenih Država i ispred Ruske Federacije. U Njemačkoj je tijekom 2015., prema procjenama IOM-a, živjelo 12 milijuna doseljenika iz drugih zemalja. U SAD-u taj broj iznosi 46,6 milijuna, a u Ruskoj Federaciji 11,9 milijuna.

Također, Njemačka je 2015. prvi put postala najveći primatelj osoba koje su zatražile azil, gotovo 442 tisuća njih.

Inače, s najvećim udjelom migranata u stanovništvu su Zemlje zaljeva. Državljani koji su rođeni u inozemstvu čine 88,4 posto ukupnog stanovništva u Ujedinjenim Arapskim Emiratima, 75,7 posto u Kataru i 73,6 posto u Kuvajtu. 

croenergo

 

Dozvoljeno je dijeljenje i kopiranje sadržaja ovog portala na druge portale, stranice ili blogove, uz obavezno navođenje izvora.

NAJČITANIJE U KATEGORIJI

NAJNOVIJE U KATEGORIJI

NAJNOVIJE NA PORTALU

Životna sredina - Arhiv

Septembar 2019
Pon Uto Sri Čet Pet Sub Ned
26 27 28 29 30 31 1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 1 2 3 4 5 6