fbpx

flying dog 2623277 1280

Merlin Tuttle je vodeći istraživač slijepih miševa koji je prije 30 godina osnovao Bat Conservation International (Međunarodni institut za očuvanje slijepih miševa) na čijem čelu je i danas. Naučni je radnik na Odsijeku za Integrativne biologije na Univerzitetu Teksas u Ostinu. Povodom pandemije COVID-19 koja se dovodi u vezu sa salijepim miševima napisao je članak koji u prenosimo u potpunosti.

Izvor: Issues in science and technology

Protekla decenija bila je loša za slijepe miševe. Populacije slijepih miševa u svijetu bilježile su opadajući trend, čak i prije pojave pandemije virusa korona.  A sada bivaju i okrivljeni za jednu od najskupljih pandemija u modernoj istoriji, uprkos tome što izvor i način prenošenja nisu identifikovani. Iako naučnici imaju obavezu da brzo otkriju porijeklo nove prijetnje, prijevremena nagađanja o slijepim miševima su eskalirala u medijskim naslovima kojima mediji žele da privuku pažnju. Rezultat je bespotrebna konfuzija, dovođenje do demonizacije, istjerivanja iz njihovih staništa i ubijanja slijepih miševa čak i tamo gdje su najpotrebniji.

Sredinom marta još uvijek nije pronađen tačan “nulti pacijent” zaražen visusom korona, pa ko ili šta je zarazilo tu osobu ostaje misterija. Postoji nesigurnost da li se virusni skok s nepoznatog posredničkog domaćina na ljude, dogodio na prvobitno identifikovanoj lokaciji, pijaci životinja i morskih plodova u gradu Wuhan u Kini. Uprkos svim ovim nesigurnostima, mediji su, bez ne tako male pomoći naučnika, senzacionizovali rizike, često bez pružanja šire slike, ukazivanjem na slijepe miševe kao vjerovatne krivce i na taj način čineći ih metama u ,,virusnom lovu na vještice’’.

Slijepi miševi širom svijeta trpe efekte ove dezinformacije. Moja malezijska koleginica Sheema Abdul Aziz provela je godine dokumentujući ključnu ulogu letećih lisica, kao glavnih oprašivača višegodišnjih usjeva durijana u jugoistočnoj Aziji. Uzgajivači su planirali da joj se pridruže u javnoj obrazovnoj kampanji koja je objasnila vrijednost slijepih miševa, ali sada se plaše javne osude i nisu voljni da podrže njene napore. Vlasnici lokalnih plantaža izrazili su strah od gubitka prodaje zbog obližnje kolonije letećih lisica. U strahu da će njeno istraživanje pokrenuti novo izbijanje bolesti, privatnici su čak zatražili od vlade da spriječi njeno istraživanje i da podrže istrebljenje slijepih miševa, kao što se to desilo u susjednoj Indoneziji. Moje kolege u Kini takođe su duboko zabrinute zbog demonizacije slepih miševa i pozivanja na njihovo istrebljivanje.

Čak i u mom rodnom gradu Ostinu u Teksasu, gdje već decenijama sigurno uživamo u dijeljenju gradskog mosta sa jednim i po milionom slijepih miševa, raste zabrnitost kod ljudi o riziku od bolesti. Uprkos upozorenjima loše informisanih zdravstvenih službenika da su slijepi miševi bijesni i opasni, još uvijek nije bilo slučaja da su prenijeli bilo kakvu bolest. Svakog ljeta, oni privlače milione turističkih dolara i kontrolišu tone štetočina na usjevima svake večeri. Teksaški slijepi miševi godišnje vrijede više od milijardu dolara. Sada i ljubitelji slijepih miševa doživljavaju udarac protiv postavljanja kućica za slijepe miševe, jer komšije negoduju iz straha da će njihovo privlačenje donijeti bolest.

Ali jednostavno reći ljudima da su slijepi miševi dragocjeni i da ih ne treba ubijati ne može se suprostaviti trenutnoj panici. Lično sam istraživao slučajeve u kojima su plašljivi ljudi palili, ubacivali otrove ili zatrpavali pećine, istovremeno ubijajući milione slijepih miševa. Na osnovu svog iskustva, zaključio sam da ne postoji veća prijetnja od netolerancije i istrebljenja koja proizlaze iz pogrešnog straha.

Istorija suživota s ljudima

Pretjerana upozorenja o riziku od bolesti slijepih miševa nisu samo obmanjivanja. Ona prijete zdravlju svih  ekosistema, ujedno i privredi. Istraživači u Indoneziji procjenjuju da slijepi miševi godišnje uštede proizvođačima kakaa više od 700 miliona u borbi protiv štetnih insekata. U Meksiku proizvodnja tekile i meskala vrijedi milijarde godišnje i oslanja se na slijepe miševe koji oprašuju agave. Od jugoistočne Azije do Sredozemlja, slijepi miševi pružaju ključnu kontrolu štetočina uzgajivačima riže. U Južnoj Africi uzgajivači makadamije imaju koristi kroz kontrolu smrdibube pomoću slijepih miševa.

Uprkos dugoj tradiciji nerazumijevanja i straha, možda zbog svojih noćnih navika i nestalnog leta, slijepi miševi imaju izvanrednu istoriju suživota sa ljudima. Milioni slijepih miševa koji žive u dvorištima kuća, gradskim parkovima i mostovima, dokazali su se kao sigurne komšije. Nikada nisam napadnut i zdrav sam nakon više od 60 godina proučavanja i rukovanja sa stotinama vrsta širom svijeta, ponekad okružen i milionima njih u pećinama. Jer, kao i veterinari, budem povremeno ugrizen od strane  životinje sa kojom rukujem pa sam i vakcinisan protiv bjesnila.

Za sve koji jednostavno izbjegavaju rad sa slijepim miševima, mogućnost da se zarazi bilo kojom bolešću od njih je neizmjerno mala. Sve bolesti koje se pripisuju slijepim miševima lako se izbjegavaju, čak i kada slijepi miševi žive u dvorištu.

Međutim, ove činjenice obično ostaju neprijavljene, dok se rizici često glorifikuju. Izdanje Scientific American od 11. marta daje odličan primjer.

Podnaslov članka o virusu korona glasi: „Ši Zhengli virolog sjedištem u Wuhanu identifikovala je na desetine smrtonosnih virusa sličnih SARS-u u pećinama slijepih miševa i upozorava da ih ima još“. Upotreba „smrtonosnih“je neopravdano nagađanje.

U članku se dodatno tvrdi da je začetak epidemije u Wuhanu, šesti začetak epidemije uzrokovan slijepim miševima u posljednjih 26 godina. Zapravo, čini se da su prva četiri navedena (SARS, MERS, Hendra, Ebola) ipak prenešena na ljude drugim životinjskim vrstama, a ne slijepim miševima – ali slijepi miševi i dalje snose glavnu krivicu. Peti, virus Nipah, za koji je vjerojatno da se prenosi na ljude od letećih lisica, lako se spriječava jednostavnim prekrivanjem posuda za prikupljanje ili pasterizacijom kontaminiranog palminog soka.

Senzacionalna nagađanja o “zastrašujućim životinjama”

Za epidemiju uzrokovanu virusom korona predpostavljena su dva moguća scenarija. Prvi je, da je novi virus korona ušao u intermedijalnog životinjskog domaćina, poput pangolina, gdje je evoluirao preko još neustanovljenog perioda i postepeno postao prijetnja ljudima. Alternativno, novi virus korona mogao je biti neškodljiv kad je prvi put ušao u ljude, ali s vremenom je evoluiorao i postao virulentan. Takve bi scenarije bilo teško predvidjeti, a rad koji će uskoro biti publikovan ukazuje na miševe i domaće svinje kao moguće izvore.

Pa zašto onda mediji generalno uvijek okrivljuju slijepe miševe? Djelimično zato što su se naučnici nesrazmjerno fokusirali na njihovo uzorkovanje.

Od 2005. godine, kada su virusi korona u slijepim miševima potkovičarima prvi put pretpostavljeni kao preci virusa korona koji izaziva SARS, slijepi miševi su bili podvrgnuti mnogo većem ispitivanju nego bilo koja druga grupa životinja. Na primjer, u studiji na kojoj su zasnovani najstrašniji naslovi, istraživači su uzorkovali gotovo dvostruko više slijepih miševa nego glodara, rovčica ili primata, a mesoždere i kopitare uopšte nisu uzimali u obzir.

Lako okrivljeni, zbog manjka popularnosti, slijepi miševi su ujedno i najlakši sisari koji se brzo uzorkuju u velikom broju. To je dovelo do brze objave rezultata, a senzacionalna nagađanja smatrala su se prihvatljivijim kada bila fokusirana na već ,,zastrašujuće’’ životinje.

Nije iznenađujuće to da je pronađeno više virusa kod slijepih miševa nego kod manje ispitivanih vrsta, pa su već postojeće špekulacije na ovaj način pristrasno utvrđene. Još se ne zna da li slijepi miševi imaju više virusa od ostalih životinja, jer ni na sličan način nisu uzorkovane druge životinje. Čak i ako se uspostavi da oni zaista imaju veći broj virusa, to ne mora nužno ukazivati na rizik prenošenja. Mnogi su virusi neškodljivi ili čak i korisni.

Nije moguće predvidjeti životinjsko porijeklo sljedeće epidemije

Neki virolozi iskoristili su strah od pandemije da bi usmjerili finansiranje virusnih istraživanja u prirodi kao moguća sredstva sprječavanja ili ublažavanja ovih zastrašujućih događaja. Tako su uvjerili američki Nacionalni institut za alergije i zarazne bolesti da u 2019. godini izdvoji 4,8 milijardi dolara za istraživanja u potrazi za potencijalno visokorizičnim virusima. Pozivajući se na pandemiju novim virusom korona, dugogodišnji zagovornici istraživanja tvrde da je najbolji način sa se unaprijed spriječe buduća izbijanja epidemije tako što će se započeti sa istraživanjima u cilju pronalaska i popisa virusa divljih životinja globalno, fokusirajući se se na ono što oni smatraju rizičnim životinjama, uključujući slijepe miševe.

Međutim, mnogi vodeći stručnjaci uopšte nisu saglasni. Tvrde da bi takva istraživanja bila vrlo skupa i imala malu praktičnu vrijednost. Pojava novih virusa opasnih po čovjeka uzrokovana su izuzetno rijetkim pojavama, a njihov nastanak je nepredvidiv. Evolucijski virolog Edward Holmes i saradnici napominju da čak i ako se svi trenutni virusi mogu popisati, nove verzije RNA poznatih virusa se stalno razvijaju. Neposredno upozoravaju na arogantnciju i gubljenje kredibiliteta koji proizlaze iz obećanja da bi virusna istraživanja mogla spriječiti ili čak ublažiti pandemije.

Da bi se razumjelo zašto istraživanje neće uspjeti kao strategija, treba razmotriti primjere virusa MERS-a, zapadnog Nila i virusa Zika. MERS je u Saudijskoj Arabiji preskočio na ljude iz naizgled malo vjerovatnog izvora – kamila. Robert Tesh, stručnjak za viruse u nastajanju, naglasio je da ni virusi zapadnog Nila, ni virus Zika nisu novi. Jednostavno su se prelili kad su bili prenijeti na nova područja u slučajevima koji se nisu mogli predvidjeti.

Sve veći broj vodećih epidemiologa slaže se da nije moguće predvidjeti životinjsko porijeklo sljedeće epidemije virusa. Nažalost, njihova upozorenja rijetko su objavljena u javnim medijima. U onim slučajevima kad jesu, obično su nenaglašena.

Pronalazak pravog izvora i načina zaraze nultog pacijenta u trenutnom izbijanju izgledaju daleko važnije od osuđivanja slijepih miševa ili trošenja milijardi na potrage za potencijalnim patogenim virusima. S tim u vezi javno-zdravstveni i istraživački fondovi trebali bi se više usmjerili ka ranom otkrivanju novih virusa kod ljudi.

Ali i mi, ljudi, moramo se pozabaviti vlastitom krivicom. Krivolov, trgovina istrebljenje divjih vrsta kao i krijumčarenje dobar je preduslov za potencijalno širenje virusnih infekcija. Optuživanje već nepopularnih slijepih miševa samo povećava ozbiljne prijetnje njihovom opstanku, uprkos naučnoj sigurnosti o nebrojenim koristima koje pružaju okolini i društvu. Bilo da brinemo o slijepim miševima ili ne, trebali bismo novi virus korona vidjeti kao tmurni podsjetnik da ljudsko blagostanje zahtijeva odgovorno upravljanje prirodom, a ne samo dominaciju.

merlin tuttle today

Piše: Merlin D. Tuttle

CZZS

Dozvoljeno je dijeljenje i kopiranje sadržaja ovog portala na druge portale, stranice ili blogove, uz obavezno navođenje izvora.

NAJČITANIJE U KATEGORIJI

NAJNOVIJE U KATEGORIJI

NAJNOVIJE NA PORTALU

Životna sredina - Arhiv

Jun 2020
Pon Uto Sri Čet Pet Sub Ned
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 1 2 3 4 5