fbpx

”Dobra pjesma je veliki doprinos realnosti. Svijet više nikad nije isti nakon što u sebe primi još jednu dobru pjesmu. Dobra pjesma pomaže da se promijeni oblik univerzuma, da se proširi svačije znanje o njemu samome i svijetu oko njega.” (Dylan Thomas)

dylan thomas1

Piše: Bjanka Alajbegović

Dylan Marlais Thomas rođen je 1914. godine u Južnom Velsu. Otac mi je bio profesor engleskog jezika, koji je Dylanu, dok je još bio dječak, čitao Šekspira. Poeziju je počeo pisati već u školi, gdje je bio odličan u književnosti, ali je zato padao iz svih drugih predmeta. Školu je napustio sa 16 godina i postao reporter za Sauth Wailes Daily Post.

Thomas se 1934. godine preselio u London, gdje je dobio i nagradu Poets Corner book prize i objavio svoju prvu zbirku „18 pjesama“. U tom trenutku njegovi savremenici T.S. Eliot, Auden i Spender stvarali su svoja najznačajnija djela. Međutim, Thomasov pjesnički izraz bio je po mnogo čemu drugačiji. Dominantna tema njegove poetike je jedinstvo svega živućeg, neprekidna smjena života i smrti, a biologiju je smatrao magičnom transformacijom koja stvara jedinstvo od raznovrsnosti i Thomas je svojom poezijom na neki način ritualno slavio to jedinstvo. Kritičari njegovo poeziju nerijetko označavaju kao tipični engleski kompromis između romantike i nadrealizma.

Kad je riječ o Thomasovom životu, veoma rano je počeo neumjereno konzumirati alkohol koje će ga na kraju stajati života. 1936. godine upoznao je plesačicu Caitlin Macnamara sa kojom se godinu dana kasnije i vjenčao, a ona je u dvije autobiografije objavljene nakon pjesnikove smrti, njihov život opisala ovako: „Naša priča je bila priča o pijanstvu, a ne ljubavna priča, kao milion drugih. Naša jedina i prava ljubav je bio alkohol, a bar je bio naš oltar“.

dylan and caitlin thomas

Nakon prve zbirke, uslijedile su i ostale: „25 pjesama“, „Mapa ljubavi“, „Nove pjesme“, „Smrti i ulazi“, „26 pjesama“... Iako je postao poznat zahvaljujući svojoj poeziji, Thomas je pisao i kratke priče, radio-drame, kao i jedan nedovršeni roman.

1950. odlazi u Ameriku, gdje je postao omiljen u pjesničkim krugovima. Jednog dana je nakon dugog opijanja kolabirao i pozvao doktora, žaleći se na bolove usljed gihta i gastritisa. Liječnik mu je dao sedativ i još neke lijekove, koji su uz alkohol, ispostavilo se, imali kobne posljedice. Poslije je ustanovljeno da je Thomas u krvi imao veliku dozu morfijevog sulfata. Ubrzo je pao u komu i nakon nekoliko dana umro u bolnici St. Vincent u New Yorku 1953. godine.

O Thomasovom karakteru i načinu života, američki pisac Truman Capote je napisao: „On je veliko dijete koje je u stanju uništiti sve do posljednje stvari koja mu se nađe u rukama, uključujući i njega samog“.

U njegovom rodnom gradu, Swanseu, 1955. godine, na inicijativu tadašnjeg američkom predsjednika Jimija Cartera, otvoren je The Dylan Thomas Center, u kom se nalaze knjižara, konferencijska sala, pozorište i restoran.

Na osnovu njegove životne priče, 2008. godine snimljen je i film The Edge of Love.

 

Ne odlazi tiho u tu blagu noć

Ne odlazi tiho u tu blagu noć

gori i bunca starost na kraju dana.

Žesti se, besni, dok svetlost se gasi!

 

Lako mudri shvate: tama je pravedna,

jer rečima munju nisu razgranali, ipak –

Ne odlaze tiho u tu blagu noć.

 

Dobri poslednjim nariču drhtajem

Nad krhkim delima u zelenoj uvali:

Žeste, besne, dok svetlost se gasi.

 

Divljavi sunce love, opevaju mu let.

Kad kasno saznaju da su ga ražalostili,

ne odlaze tiho u tu blagu noć.

 

Trezveni pred smrt, sumračnim pogledom

Vide: i slepčeve oči gore i raduju se,

Pa se žeste, besne, dok svetlost se gasi.

 

A ti, moj oče, u tužnim visinama gore:

Kuni me, blagoslovi, tim gorkim suzama!

Ne odlazi tiho u tu blagu noć!

Žesti se, besni, dok svetlost se gasi!

 

Potpisa ruka papir

Potpisa ruka papir i grad smrvi;

Pet moćnih prstiju porez na dah stavlja,

Polovi zemlju, dvostruči svijet mrtvih;

Tih pet kraljeva ubi jednog kralja.

 

O pogrbljenu ramenu je ruka moćna

I kreč je zglobove tih prstiju skovao.

Tek guščije pero pokolj će dokončat

Koji dokončao je govor.

 

Potpisa ruka ugovor i zarazu začne

Skakavci dođu, nasta vrijeme gladi;

Veličajna je ruka što črčkavim potpisom

Čovjekom vlada.

 

Pet kraljeva mrtvace broje redom

Al ne blaže čelo, niti ranu viju.

Milošću vlada, vlada nebom;

Nemaju ruke suza da ih liju.

 

Izvor: kul.ba

 

 

 

 

Dozvoljeno je dijeljenje i kopiranje sadržaja ovog portala na druge portale, stranice ili blogove, uz obavezno navođenje izvora.

NAJČITANIJE U KATEGORIJI

NAJNOVIJE U KATEGORIJI

NAJNOVIJE NA PORTALU