UrbanObserver

Utorak, 17 Juna, 2025

Vučićev nepotpuni trijumf

Foto: Elvis Barukčić / AFP

Već smo nemalo puta naučili da društveni balon u kojem živimo u privatnom i virtualnom životu (na društvenim mrežama) ne odražava strukturu, dinamiku, a ni političko opredjeljenje cjelokupnog društva. Rezultati izbora u Srbiji su stigli kao potvrda ovog aksioma, ali i otriježnjenje nakon neopravdanog optimizma koji se gradio dijelom na nešto višoj izlaznosti (oko 60%) na sam dan izbora, ali i na ranijoj visokoj izlaznosti na prosvjede protiv vlasti i projekta ekstrakcije litija u dolini rijeke Jadar krajem prošle godine.

Taj izborni optimizam je najčešće bio artikuliran u vidu formule: osiguravanje drugog kruga predsjedničkih izbora, sprečavanje dominacije Srpske napredne stranke (SNS) u Narodnoj skupštini i opozicijsko osvajanje Beograda. Na prvi pogled se nijedan od tih optimističnih scenarija nije ostvario, mada rezultati izbora svakako ne pokazuju premoćnu pobjedu vladajućeg SNS-a. Međutim, ono što svakako pokazuju jest potpuna dominacija Aleksandra Vučića.

piše: Mario Kikaš 

Predsjednik SNS-a koji već duže vremena najavljuje napuštanje te pozicije pokazao je da je za dva Nova Sada jači od svoje stranke jer upravo toliko iznosi razlika u glasovima između SNS-a (1.593.237) i Aleksandra Vučića (2.179.476). To nije nebitan podatak i pokazuje do koje mjere je Vučić izgradio kult vlastite ličnosti, uzurpirao državu, sve poluge vlasti i medije na kojima se nerijetko međusobno prozivaju i prokazuju upravo članovi njegove stranke koja je u suštini interesna mreža sazdana od bivših radikala, bivših đinđićevaca, dinkićevaca i draškovićevaca. Trijumf Aleksandra Vučića, kao što ovi izbori pokazuju, ne znači nužno i trijumf SNS-a. Sam SNS, unatoč 120 osvojenih mandata u Narodnoj skupštini, trebat će koalicijske partnere za sastav nove vlade, Prema izjavama u izbornoj noći, jedini siguran partner je također jedan nedjeljni slavljenik, Viktor Orban, odnosno njegova vojvođanska filijala Savez vojvođanskih Mađara (SVM). O ostalim eventualnim koalicijskim partnerima Vučić se nije eksplicitno oglasio.

Ta gromoglasna tišina i izjava da su sukob njegovog SNS-a i glavnog opozicijskog bloka Ujedinjeni za pobjedu Srbije (UPS; politički ostatci ostataka tzv. druge Srbije) profitirale neke druge političke opcije kao adresata je očito imala Ivicu Dačića i njegovu Socijalističku partiju Srbije (SPS) koja je svakako najveće iznenađenje izbora osvojivši 100 tisuća glasova više nego na prošlim izborima. Iako se Dačića percipira kao pretplaćenog partnera vladajućem SNS-u, Vučića ne veseli SPS-ov rast glasova koji je ostvaren, prema njegovoj logici, na račun SNS-a. Naime, kao što je rekao i zadnji dan kampanje na svom posljednjem mitingu, za razliku od njega, Ivica Dačić može davati slobodnije i otvoreno nacionalističke, pro-ruske i anti-NATO izjave koje su mu, kao i fragmentiranoj desnici donijele velik broj glasova. Na tom tragu je jutros bila i visoka dužnosnica SNS-a Zorana Mihajlović koja je u programu jedne od režimskih televizija izjavila da Dačić neće biti premijer i da SNS ne bi trebao ponovo ući u koaliciju sa SPS-om.

Srpsko skretanje udesno, kako se naziva ulazak tri različite, a po mnogočemu slične opcije u Narodnu skupštini vjerojatno svjedoče o političkom prelijevanju ruske agresije u Ukrajini na izborno raspoloženje desnih glasača koji su nakon ostarjelog Vojislava Šešelja i njegove okoštale i raspadajuće Srpske radikalne stranke (SRS) odlučili podržati milenijal verziju radikala u liku i djelu Milica Đurđević Stamenkovski i njenih Zavetnika. Ostale desničarske opcije koje su ušle u parlament su Dveri kojima je glasove donio neformalni lider srpskih antivaksera notorni dr. Branimir Nestorović te koalicija monarhista i konzervativne buržoazije, Nada, koju je predvodilo građansko lice srpske desnice, predsjednik DSS-a Miloš Jovanović.

Najveći opozicijski blok UPS na republičkim izborima je osvojio tek nešto više od Dačićevog SPS-a što se ne može smatrati uspjehom kao ni 18% njihovog predsjedničkog kandidata i bivšeg generala Zdravka Ponoša. Zeleno-lijeva koalicija Moramo koju čine različite aktivističke grupacije, pokreti i stranke poput Ne davimo Beograd, Solidarnost, Ekološki ustanak i Akcija, ušla je u Narodnu skupštinu i osvojila treći najveći broj glasova u Beogradu osvojivši oko 10% glasova. Kako rezultati beogradskih izbora još nisu jasni, a neke stranke se nalaze na ivici izbornog praga, trebat će sačekati još neko vrijeme da se vidi tko će ući u Gradsku skupštinu, tko će činiti vlast u najvećem gradu u ovom dijelu Europe i da li će napokon mobilna kancelarija notornog zamjenika gradonačelnika Beograda Gorana Vesića te ostale njegove idiosinkrazije i parafernalije postati relikt sulude prošlosti.

 

Povezane vijesti

Završetak jednog divnog prijateljstva

  Kada se prizor raščisti od svih bizarnih detalja kojima nas zasipa stroj za proizvodnju spektakla, kada se uklone psilocibinske gljive i pedofilske tajne, ketamin...

ŽUTA MINUTA – Autogol bez principa

Ilustracija Jelena Žilić Fijasko predstave s hapšenjem opozicionog lidera Milana Miličevića, ozbiljan je autogol Dodikovog režima i jak poen za opoziciju u Republici Srpskoj. Poen,...

Popular Articles