UrbanObserver

Četvrtak, 19 Juna, 2025

CRVENI KARTON – Nož u oko, metak u vrat, peticija u mozak

Ilustracija Jelena Žilić, iz knjige „Žene BiH“

Muškarac je hicem iz pištolja, nasred ulice, u po bijela dana ubio psa, koji je mirno stajao ispred dvorišta svog vlasnika. Metkom u vrat presudio je kujici, koja se nedavno oštenila. Dan kasnije zakuvalo se na svadbi. Potukli se zbog muzike, sjevnuli noževi, pa je kum jednog svata iz „neprijateljskog tabora“ ubo nožem u oko. Ovo su događaji koji su obilježili minuli vikend u Banjaluci.

piše: Milkica Milojević

Ako se usred Banjaluke, zbog svadbarske muzike, ili tek onako, iz čiste obijesti, potežu noževi i pištolji, vrag će ga znati šta se sve dešava u udaljenim, zatvorenim zajednicama, gdje nema medija i društava za zaštitu životinja i gdje nije običaj da se „za svaku sitnicu“ zove policija.

Koliko je žena dobilo batine u svoja četiri zida?

Koliko je nesretnih ćukica i maca izmasakrirano po predgrađima tmurnih kasaba?

Koliko je kafanskih, vršnjačkih, navijačkih tuča završeno bez „miješanja sa strane“?

Koliko se djevojčica našlo na meti pohotnika, a da to nije prijavljeno, zbog straha od sramote?

Ne, nije pretjerivanje. Prema zvaničnim statistikama, u Republici Srpskoj se godišnje prijavi i rasvijetli oko 80 slučajeva seksualnog nasilja nad djecom. A zna se da je takozvana „siva brojka“, kad su u pitanju ovakve grozote, prilična.

Samo u Banjaluci se na SOS telefon Fondacije „Udružene žene“ prijavi oko hiljadu slučajeva nasilja u porodici godišnje. A zna se da mnoge žrtve nikad ne prijave nasilje.

I tako dalje.

Hoće to u društvu utemeljenom na sili i nepravdi. U društvu koje ima gomiletinu finih proevropskih zakona, koje niko ne zarezuje, plus nepisani, ali moćni zakon jačeg, po kojem se sve uređuje i mjeri.

U društvu koje nikad nije, suštinski, izašlo iz rata i ratničkih mitova. U društvu koje ima ozbiljnih, ali vrlo ozbiljnih problema sa razlikovanjem dobra i zla. I to ne od juče.

Šta očekivati od društva koje ratne zločince vazdiže i slavi kao heroje. I koje po ratnim zločincima daje imena ulica i škola. I koje u tome ne vidi neki problem. Naprotiv.

Šta očekivati od društva u kojem nasilnici i bahatnici, oni što našim budžetima, avionima, rudnicima i rijekama mlate kao svojom ćaćevinom, pobjeđuju na izborima. I to ubjedljivo.

Rat, onaj posljednji, završen je prije skoro 26 godina, ali se u BiH još ratuje. Oružjem sporadično, a ratnim pokličima, „patriotskim“ prijetnjama, pozivanjem na zaštitu ugroženog nacionalnog interesa, svakodnevno.

U ratu, onom oružanom, zna se, ne samo da je dopušteno nego je i društveno poželjno ubijati i činiti razna druga nepočinstva. To mu dođe čin vrhunskog patriotizma. I jesmo li za ove dvije i po decenije kobajagi mira izliječeni od tog ratničkog moralnog imperativa. Nismo.

Naprotiv, ratne traume se brižljivo njeguju kao neiscrpni izvor pokornosti. Fabrikuju se i izmišljaju „neprijatelji“ i „izdajnici“, veliča bespogovorno nacionalno jedinstvo i odanost vođama.

Ko drukčije kaže, kleveće i laže. I kaznu zaslužuje. A ko slijedi nakaradni ratno -huškački obrazac, taj je pravi patriota.

Prije deset godina „srpske patriote“ su na fudbalskoj utakmici uzvikivali „nož, žica Srebrenica“.

Prije tri godine pravovjerne patriote prebile su, i zamalo ubile, novinara Vladimira Kovačevića. Medijska zajednica je digla neviđenu buku, pa su tužilaštvo i sud, mimo običaja, uradili posao i osudili dvojicu marginalaca, za pokušaj ubistva. Ali, niko nikad nije istražio, ko je dotičnim marginalcima dao adresu novinara i „uputio ih“ da ga, pajserima u glavu, nauče pameti.

Prije tri i po godine ubili su studenta Davida Dragićevića i bacili ga u rijeku. Ko je to učinio? Ne znamo. Ali znamo da su dokazi o ovom ubistvu nemilosrdno uništavani.

Prije dvije godine nasilnik od ranije poznat policiji usred službenih prostorija je fizički napao socijalne radnike. U pritvoru nije završio. A da li je fasovao zatvor, ili se izvukao sa nekom smiješnom uslovnom ili novčanom kaznom, ni to ne znamo.

A prije nekoliko dana je troje visokorangiranih policijskih inspektora uhapšeno zbog veza sa mafijom.

Ubijenje nedužnih životinja i kopanje očiju na svadbi je samo logičan nastavak.

Zanimljivo je da su se ova dva posljednja nasilnička čina dogodila minulog vikenda, dok su političari u RS pjenili zbog „Inckovog zakona“. Znate ono: zabrana negiranja genocida i veličanja ratnih zločinaca, pod prijetnjom zatvorom.

Pozvale su vrhovne srpske patriote na nacionalno jedinstvo i na potpisivanje peticije protiv bezobraznog Inckovog „srbomrzačkog čina“. I na otcjepljenje Republike Srpske. Sve sa besramnim izvrtanjem činjenica i zamazivanjem očiju sluđenom narodu. I handrenjem u zdrav mozak.

I šta se desilo? Publika se, izgleda, više ne pali na ove političke ujdurme. Bar ne onoliko, koliko Milorad Dodik i društvo mu, priželjkuju.

Svirepo ubistvo psa i nož u oko na svadbi izazvali su mnogo, mnogo više pažnje i još više reakcija, nego Inckov zakon i Dodikova peticija.

Postali smo, konačno, osjetljivi na nasilje? I imuni na političke spletke? Daj bože!

Vidjećemo kako će se sve ovo rasplesti. Vidjećemo, evo za šest dana, kad nam pristigne novi visoki predstavnik i kad Inckov zakon stupi na snagu, da li će se nešto bitno, ali zaista bitno, promijeniti. Ili ćemo dobiti samo još jednu jalovu političku krizu? I još jedan zakon, koji niko ne zarezuje i ne provodi.

I vidjećemo kad se opet neki nedužni pas ili neki nesretni svat nađu na nišanu, ima li u našem društvu više onih koji su spremni da se suprotstave nasilju, ili onih koji nasilje snimaju mobilnim telefonima, pa se nad njim zgražavaju, bez i najmanje želje da zaštite žrtve.

Mislite da su ovo babe i žabe? Da ustrijeljeni pas i hajka na Inckov zakon nemaju nikakve veze?

Imaju, itekako.

Kolumne „Crveni karton“ objavljujemo u saradnji sa Fondacijom Fridrih Ebert u BiH. Autorka kolumni je dugogodišnja novinarka, aktivistkinja i feministkinja, koja je u mladosti bila prva žena fudbalski sudija u BiH

Autor: Impuls

Povezane vijesti

CRVENI KARTON – Metak je u cijevi, svadba može da počne!

Ilustracija Jelena Žilić, iz knjige „Žene BiH“ Presretan što mu se kćerka udaje, nesretni J.Š. je pucnjem iz pištolja ranio svoju rođenu sestru. Metak se...

Višak informacija – novi oblik zagađenja

Foto: Shutterstock

Infoksikacija nastupa kada informacije kojima smo okruženi, ili ono što mislimo da bismo trebali znati, premašuju našu sposobnost asimilacije.

Popular Articles