behrouz manus hoda afshar 2018 800x567

Behruz Boochani (foto: Hoda Afshar)

"Ne sramimo se svojih golih tijela. Naše meso i kosti naš su politički i filozofski manifest. Naša gola tijela objekt su vaših političkih igara godinama. Uskoro će ovi goli životi razbiti vaše strukture moći, razotkrivajući vaše nasilje", piše Behruz Boochani, Kurd iz Irana, novinar i pjesnik. Boochani je već šest godina zatočen na otoku Manus jer je pokušao ući u Australiju preko mora. Ovih dana dobio je australsku nagradu za književnost, za knjigu No Friend But the Mountains, koju je u zatočeništvu čitavu napisao na mobitelu i putem poruka na WhatsAppu slao prevoditelju.

Ovoga je tjedna u Istri, na nepristupačnom šumskom predjelu Vodni dol, pronađeno tijelo mlađeg muškarca. Utvrđeno je da je preminuo zbog smrzavanja. U bespuću i hladnoći šume, tek meso i kosti "mladog migranta", kako su prenijele novine. Sudanac, doznajemo dodatno.

U Africi je danas 14,7 milijuna raseljenih, od čega 7,3 milijuna izbjeglica, priopćila je nedavno Vera Songwe iz Ekonomske komisije UN-a za Afriku, dodavši da u Africi i Aziji danas boravi 97 posto ukupnog broja izbjeglica u svijetu.

Agencija za izbjeglice Ujedinjenih naroda upozorila je nedavno na porast antimigrantske retorike uoči svibanjskih izbora u Europskom parlamentu, unatoč najmanjem broju izbjeglica i migranata koji su doselili u Europu u posljednje četiri godine. Oko 139 tisuća izbjeglica i migranata ušlo je u Europu 2018. godine, izjavio je Visoki povjerenik UN-a za izbjeglice Filippo Grandi u svom godišnjem izvješću, u usporedbi s 172 tisuće u 2017., 360 tisuća u 2016. te više od milijun u 2015. godini.

Grandi je ustvrdio da je promjena migracijske politike onemogućila zemljama da dopuste čak i malom broju izbjeglica ulazak te da se pretjerano ne nada promjenama ni nakon izbora, kada se predviđa jačanje ksenofobičnih i euroskeptičnih stranaka. U izvješću se također navodi da je, iako se broj migranata koji dolaze smanjio, broj smrtnih slučajeva pri pokušajima prelaska Mediterana porastao.

U 2018. godini svakoga je dana prosječno šest osoba izgubilo život na Mediteranu - ukupno 2275 osoba koje su nestale ili poginule u pokušaju da dođu do sigurnosti. Grandi je objasnio da je to i zbog toga što je broj spasilačkih brodova pao sa 10 u 2015. na dva sada, te zato što izbjeglice i migranti zbog antimigrantske atmosfere diljem Europe na svom putu prolaze sve opasnijim rutama. 

Libijska obalna straža, koju financira EU, nastavlja presretati izbjegličke brodove i zatvarati ljude u detenciju. U 2018. je barem 15 tisuća ljudi u pokušaju prelaska Mediterana vraćeno u Libiju.

"Kako to da preživimo i rat i siromaštvo samo da bi se utopili u vašem moru?", piše Jehan Bseiso u pjesmi Nema potrage, nema spašenih.

"Svakog tjedna, jedan ili dva aviona slete na derutni otočni aerodrom i iskrcaju gomile ljudi. Koji sat kasnije, bačeni su u zatvor kroz zaglušujuću buku raseljenih, kao ovce u klaonicu", piše Behruz Boochani, iranski Kurd, dobitnik australske nagrade za književnost, novinar i pjesnik. Ujedno i zatočenik na otoku Manus, koji je knjigu No Friend But the Mountains: Wiriting From Manus Prison čitavu putem poruka napisao na WhatsAppu.

Na otoku Manus Boochani je zatočen šest godina, otkako je pokušao ući u Australiju, kao i brojni njegovi sunarodnjaci, doplovivši iz jugoistočne Azije. Striktni i nehumani australski zakoni za tražitelje azila koji pokušavaju ući u zemlju morskim putem rezultirali su time da ljudi poput Boochanija već godinama nepomično gledaju u ocean s rubnog otoka u Papui Novoj Gvineji.

Detencijski centar na Manusu osnovan je 2001. godine, kao dio "Pacifičkog rješenja" australske vlade. Boochani je tijekom godina zatočeništva redovito pisao tweetove o životu na Manusu, a uspio je čak snimiti i dokumentarac – Chauka, Please Tell Us The Time, također koristeći samo mobitel.

"Ne sramimo se svojih golih tijela. Naše meso i kosti naš su politički i filozofski manifest. Naša gola tijela objekt su vaših političkih igara godinama. Uskoro će ovi goli životi razbiti vaše strukture moći, razotkrivajući vaše nasilje", piše u jednom od pisama iz zatvora. Smrznuta tijela u Istri i gola izmučena tijela na Manusu - svjedočanstva nasilja svuda su oko nas.

Kada je saznao da je osvojio prestižnu književnu nagradu, Boochani je izjavio kako se emocionalno nalazi u paradoksalnoj situaciji; s jedne strane je sretan jer će se diljem svijeta čuti za užasavajuće uvjete u kojima žive prisilni stanovnici Manusa, a s druge strane osjeća malodušnost jer je na mjestu kontinuirane patnje kojoj se ne nazire kraj.

Politička, ispolitizirana poezija, viču neki kritičari. Oni koji će reći da stvaraju "drugačiju", "čišću" umjetnost, oni koji imaju privilegiju da u poeziju utkaju svoju neopterećnost političkim. Sve to, dok Behruz Boochani u stihove stavlja čitav svoj život, svoje kosti i meso.

Jedina sloboda koja mu preostaje ona je preko mobitela, njegov glas koji putuje u svijet – piše pjesme i odmah ih šalje prevoditelju Omidu Tofighianu, koji ih prevodi s farsija na engleski. Umjesto da dodatno pišemo o Boochaniju, pustimo ga da govori u svoje ime. Jednu od pjesama, Bez naziva, preveli smo na hrvatski.

Oprosti mi, moja ptico, nisam te mogao zagrliti.
Ali ovdje,
U ovom kutu,
Znam neke imigrantske ptice. Smijem im se u pukotinama zore
I prilazim im otvorenim rukama,
otvorenim kao beskraj neba.
Moja prekrasna ljubavi!
Oprosti mi, ne mogu upiti aromu tvojih udaha,
Ali ovdje, u ovim ruševinama,
Znam neko divlje cvijeće koje mi svakog jutra raste u grudima,
I u mrtvilu noći, uvalja se u san sa mnom, na moje mjesto.
Oprosti mi, moj anđele!
Ne mogu milovati tvoju glatku kožu vršcima prstiju.
Ali imam sad već dugogodišnje prijateljstvo s morskim povjetarcima
Oni sviraju po mojoj goloj koži ovdje, u ovom zelenom paklu!
Oprosti mi, jer se ne mogu popeti zelenim planinama tvoga tijela,
Ali ovdje, na dnu tame, u srcu svake noći, uživam u dubokoj i potpunoj
izolaciji s višim i taštijim stablima kokosa.
Moja najljepša! Pjevam ti o mudrosti najstarijih i najčudnijih pjesama,
Dalje od svijeta je čovjek koji te voli, među najdubljim oceanima i
najtamnijim šumama.
U kavezu,
čovjek te voli,
U kavezu između najšireg oceana i najzelenijih šuma,
Oprosti mi, moja ljubavi.
Oprosti mi, moja ljubavi, jer te mogu voljeti samo s udaljenog otoka,
Iz kaveza,
Iz kuta ove male sobe.
Oprosti mi, molim te, jer je sve što mi od svijeta pripada ovo.

Ivana Perić - h-alter

Dozvoljeno je dijeljenje i kopiranje sadržaja ovog portala na druge portale, stranice ili blogove, uz obavezno navođenje izvora.

Da - 86.7%
Ne - 9.2%
Nemam stav - 4.1%

Ukupno glasova: 459
Glasanje u ovoj anketi je završeno

NAJČITANIJE U KATEGORIJI

NAJNOVIJE U KATEGORIJI

NAJNOVIJE NA PORTALU