fbpx

e5627040ef9779c97b3baa58d11d3643

Parlament  Austrije je 27. maja izglasao nepovjerenje Vladi kancelara Sebastiana Kurza. Time je za samo deset dana stavljena tačka na aferu u čijem je središtu objava tajnog video-snimka na kojem je dotadašnji vođa ultradesnice i austrijski vicekancelar Heinz-Christian Strache nudio lažnoj nećakinji ruskog oligarha ugovore s državom u zamjenu za financijsku podršku njegovoj stranci.

piše: Gordana Katana

Strache je, podsjećamo, netom po objavljivanju snimka podnio ostavku na mjesto vicekancelara, a Kurz je pozvao na prijevremene izbore, te je raskinuo koaliciju svoje konzervativne Narodne stranke (OeVP) sa Stracheovom Slobodarskom strankom (FPOe). Iako je Strache ustvrdio da nije prekršio nikakav zakon, priznao je da je riječ o "krajnje neugodnoj, pijanoj aferi“, te da je snimak, koji datira iz jula 2017. godine, smišljeno objelodanjen u osvit izbora za Evropski parlament kako bi se diskreditovala u očima austrijske javnosti stranka koju vodi. No, kao što smo naveli, Strache nije imao dilemu o tome da sam mora podnijeti ostavku što je, uostalom, uobičajena praksa u svakoj, na vladavini prava i čvrstim demokratskim temeljima, ustrojenoj državi.

Ostavku na sve političke funkcije podnio je i potpredsjednik FPO i šef njenog poslaničkog kluba Johann Gudenus. „Želim da iskažem duboko žaljenje zbog događaja od prije dvije godine. Uz to, žao mi je što sam svojim djelovanjem razočarao glasače, funkcionere i saradnike koji su imali povjerenje u mene“, naveo je Gudenus.

Pod naslovom "Može li se kupiti austrijski vicekancelar", snimak je objavio njemački magazin Der Spiegel, čiji je tim, zajedno sa ekipom Süddeutsche Zeitunga, istraživao nedjeljama šta se dešavalo pomenute večeri na Ibici. Strache i Gudenus su upali u "istraživačku zamku“, koja im je postavljena u obliku navodne nećake ruskog milijardera koja je tvrdila da on želi da investira 250 miliona eura u Austriji, i to ne preko banke i legalno, što je njen pratilac u više navrata rekao na snimku. Iako je žena u više navrata navela da se radi o "ilegalnom novcu", Strache i Gudenus nisu prekinuli razgovor, što je bila klopka u koju su upali.

A ovako je to u BiH

potkivanje

Gotovo u isto vrijeme BiH je potresao pravosudni skandal u čijem središtu je takođe video-snimak, na kojem se pojavljuje predsjednik Visokog sudskog i tužilačkog vijeća (VSTV) BiH Milan Tegeltija. Naime, portal Žurnal objavio je prvo tekst, a potom i tajni video-snimak ugovorenog susreta od strane inspektora Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA) Marka Pandže i privrednika iz Velike Kladuše Nermina Aleševića s Tegeltijiom od kojeg je traženo i dobijeno obećanje da će „urgirati“ kod nadležnih tužitelja Kantona Sarajevo kako bi se okončala istraga protiv Aleševića. Nakon sastanka, Pandža je od Aleševića uzeo 2000 KM kako bi „Tegeltiju potkovao“ da odradi dogovorenu uslugu.

I tu svaka sličnost između Austrije i BiH prestaje. Milan Tegeltija, nakon što je afera ugledala svjetlo dana, ne samo da nijednog trenutka nije pomislio da odstupi s dužnosti, nego je uz njega stao i cijeli VSTV. Nakon sjednice održane 23. maja, izvijestili su javnost novinari RTRS, Tegeltija je „dobio plebiscitarnu podršku svojih kolega“. I to mu je raširilo krila. Komentarišući cijeli slučaj ustvrdio je da isfabrikovan od strane „političko-paraobavještajne grupe“, te da je „žrtva medijskog linča novinara bliskih ministru sigurnosti BiH Draganu Mektiću“.

Njegova zamjenica Ružica Jukić otišla je i korak dalje, optuživši ambasadu Sjedinjenih Američkih Država u BiH da ima svoje prste u ovoj aferi. I kao „krunski dokaz“ za tu tvrdnju navela je da „Ambasada SAD-a na svoje prijeme poziva trećerazredne službenike bh. pravosuđa umjesto predsjednika VSTV-a i njegovih zamjenica“.

Horskoj odbrani Tegeltije direktno se pridružio i predsjedavajući Predsjedništva BiH Milorad Dodik, koji je ustvrdio da „poznaje Tegeltiju i zna da nije kriv“, te podvukao da je „riječ o još jednom pokušaju Sarajeva da diskredituje srpske kadrove“.

Podrška nije izostala ni od lidera SBB-a Fahrudina Radončića koji je sve kapacitete svojih novina uposlio kako bi diskreditovali državnog ministra sigurnosti, koji se, i tu je ključna kvaka, jedini odlučio da jasno i glasno stvari u ovoj aferi nazove njihovim imenom. I da građane BiH, putem društvenih mreža, pozove da izađu na proteste i zahtijevaju smjenu Tegeltije, kada već niti on niti nadležne institucije nisu pokazale spremnost da iskažu makar trun moralne odgovornosti.

Protesti u Sarajevu bili su i prošli. Obespravljeni građani, uz svesrdnu pomoć  pravosuđa, tokom privatizacije opljačkani radnici nekoliko sarajevskih firmi, otac ubijenog Dženana Memića, članovi grupe Pravda za Davida, roditelji djece koja su u potrazi za boljim životom napustili BiH... uzalud su zahtijevali ostavku Tegeltije. Epilog cijelog slučaja do ovog trenutka sveo se na podizanje disciplinske tužbe od strane državnog disciplinskog tužioca protiv Tegeltije i ekspresnog odbacivanja iste, kao i ukidanja izrečene suspenzije.

Vrana vrani oči ne vadi

Ovakav rasplet, nažalost, u BiH nisu mogli očekivati samo oni krajnje naivni koji su vjerovali da je i bar promil poštenja i profesionalne odgovornosti ostao unutar pravosudnih struktura u ovoj državi. Jer, treba se vratiti na početak i onu „plebiscitarnu podršku članova VSTV-a Tegeltiji“, u kojem participiraju sudije, tužioci i advokati. A vrana vrani, ponovo se potvrdilo, oči ne vadi. Pa zakoni, biće, važe za one koji ili nemaju političku moć ili imaju novac da sudije i tužioce, kao u aferi Tegeltija, „potkuju“. Stoga bi, kako je to ustvrdio i advokat Vlado Adamović, cijela krivica mogla pasti na Aleševića kao davaoca mita i Pandžu kao primaoca ili posrednika u istom krivičnom djelu.

Na potezu je sada Tužilaštvo BiH, koje je do sada uzelo samo Aleševićev iskaz. Jer, malo je vjerovatno da je Alešević slučajno „nabasao„ na Pandžu koji mu je, onako od srca, ponudio pomoć u pravosudnoj trakavici u kojoj se našao. Dakle, nije potrebno ni mnogo mudrosti ni logike da se otvori pitanje opravdane sumnje da je sprega između inspektora SIPE i prvog čovjeka VSTV-a postojala i ranije. I da je riječ o dobro uhodanom mehanizmu, jer kako bi inače novinari Žurnala došli do ovih saznanja i baš Tegeltiji „napakovali„ aferu.

I prije nego je Evropska komisija koncem maja zvaničnicima BiH uručila izvještaj o stanju u našoj zemlji, u kojoj je posebna pažnja posvećena preporukama vezanim za vladavinu prava i odgovornosti pravosudnih institucija, iz međunarodne zajednice stizale su jasne poruke da se u toj oblasti stvari moraju mijenjati.

Strategija EU je pokušaj reformisanja  pravosuđa što se moglo i očekivati nakon što je Evropska komisija početkom ove godine  pokrenula inicijativu kako bi  temeljito istražila vladavinu prava u BiH. S takvim ciljem, početkom aprila ove godine poslala je istaknutog njemačkog pravnog stručnjaka Reinharda Priebea, koji je radio uspješno na reformi pravosuđa u Albaniji i Makedoniji. Podsjećamo, Priebe je nakon krize u Makedoniji 2015. godine, koja u tom periodu nije imala funkcionalnu vladu, a nakon što je izbio skandal u vezi s prisluškivanjem, izdao niz obavezujućih preporuka koje su potakle reformu pravosudnog sistema u ovoj zemlji. Još tada je rečeno da se ove preporuke mogu primijeniti na sve zemlje zapadnog Balkana. No, kada je u pitanju  pravosuđe u BiH, odnosno njegova depolitizacija i dekriminalizacija, a što je zorno potvrđeno upravo na slučaju Tegeltija, proces reformi će biti daleko složeniji nego što je to bio slučaj u Makedoniji. U EU su, naime, svjesni da se, za razliku od Makedonije gdje je postojala politička volja i puna podrška svih nivoa, u BiH mogu očekivati veliki otpori reformi pravosuđa, kako od strane političara tako i od ljudi iz pravosudne zajednice.

Komentarišući aferu Strache, austrijski predsjednik Alexander Van der Bellen kazao je: „Ovih dana kročili smo na nepoznate terene. Nikada se ovako nešto nije dogodilo u Austriji, a čini mi se da ne treba da postoji zabrinutost, jer se ovih dana pokazala sva elegancija i ljepota našeg ustava. Svaki korak koji se sada preduzima je predviđen Ustavom i ja ću paziti da on bude poštovan. Moja je želja da sve što se bude dešavalo u prelaznom periodu do izbora bude na dobrobit građana“. Dodajući da djelotvornost države mora biti obezbijeđena, austrijski predsjednik istakao je da su zbog toga neophodni transparentna istraga o svim optužbama i uspostavljanje stabilnosti.

Lustracija

Ovako što malo je vjerovatno da će građani čuti iz usta najviših nosilaca političkih funkcija u BiH. I to je i ključni razlog zbog kojeg jeTransparency International (TI) BiH zaključio kako je za funkcionisanje pravne države nepohodno  provesti postupak lustracije pravosuđa u BiH. „Ugled pravosuđa je do te mjere narušen ozbiljnim navodima i optužbama o političkom uticaju, korupciji i neprimjerenom ponašanju najviših nosilaca pravosudnih funkcija, da je lustracija, tj. sveobuhvatna i objektivna provjera svih trenutnih nosilaca pravosudnih funkcija, jedino rješenje koje bi moglo povratiti povjerenje građana“, navode iz TI BiH.

Transparency International u BiH  smatra da svi navodi o umiješanosti u korupciju i neprimjerenim kontaktima predsjednika VSTV-a sa strankama moraju biti istraženi u najkraćem mogućem roku, te da se hitno moraju uspostaviti mehanizmi provjere integriteta nosilaca funkcija u pravosuđu. „Sve češći navodi o neprimjerenim kontaktima nosilaca pravosudnih funkcija, kompromitovanim imenovanjima sudija i tužilaca, kao i obračuni unutar pravosudne zajednice, doveli su do potpunog gubljenja povjerenja u pravosuđe od kojeg se očekuje nezavisnost i samostalnost u radu“, podvlače u TI BiH.

Lustracija koju zagovara TI BiH, objašnjavaju, podrazumijevala bi izmjene sistemskih zakona, kao i drugačiji sastav i ulogu regulatornih tijela kojima bi se kroz više postupaka morale detaljno provjeriti, ne samo kompetencije trenutnih sudija i tužilaca, već i njihove imovinske podatke, kao i lične pozadine i veze, u smislu eventualne povezanosti sa organizovanim kriminalom. Lustraciju bi morali provoditi pravni stručnjaci koji nisu posljednjih godina obavljali dužnost u pravosudnim organima i čiji moralni i stručni kvaliteti garantuju nepristrasnost u radu. Cilj lustracije je da se iz pravosuđa odstrane svi oni nosioci pravosudnih funkcija koji za to nisu podobni zbog nedostatka kompetencija, dokazanih veza sa kriminalnim aktivnostima ili drugih neprimjerenih veza sa nosiocima političke vlasti.

No, u državi koja mjesecima nakon izbora nije u stanju da okonča proces konstituisanja vlasti, u kojoj državni zastupnici bojkotuju rad njenih zakonodavnih institucija i za taj bojkot nikome ne odgovarju, iako su za svoj nerad obilato plaćeni, teško je vjerovati da će mišljenje TI BiH biti uvaženo.

Autor: Impuls 

Dozvoljeno je dijeljenje i kopiranje sadržaja ovog portala na druge portale, stranice ili blogove, uz obavezno navođenje izvora.

NAJČITANIJE U KATEGORIJI

NAJNOVIJE U KATEGORIJI

NAJNOVIJE NA PORTALU