fbpx

Zlatko D

Nikad se previše, ili sasvim ne smije osloniti na strance, jer to vodi u politički parazitizam koji prije ili kasnije kolabira ili nikad ne znaš šta će biti, odgovor je na pitanje – da li možemo u ovom trenutku imati stotpostotnu sigurnost kad je politika SAD u pitanju ne samo u BiH već i u regionu Zapadnoga Balkana

Piše: Senka KURT

Otišli smo u Afganistan prije skoro 20 godina sa jasnim ciljevima: kako bismo pronašli one koji su nas napali 11. septembra 2001. godine i kako bismo bili sigurni da Al Qaida nikada više neće koristiti Afganistan kao bazu iz koje će nas ponovo napasti. Uradili smo to prije deset godina.Naša misija nikada nije trebala biti izradnja njihove nacije.

Napisao je ovo 16. avgusta predsjednik Sjedinjenih Američkih Država Joe Biden, dan nakon što su američke snage Afganistan, a Kabul prije svega, prepustile talibanima.

Nije trebalo biti veliki poznavatelj prilika u Afganistanu i predvidjeti šta će se događati. Ukratko osvete, krv, mučenja, oduzimanja prava. Talibani su, kako su nedavno i najavili, i službeno proglasili novi naziv države koja će se od danas zvati “Islamski Emirat Afganistan”.

Na milost i nemilost talibana

Talibani su već vladali Afganistanom, gdje su od 1996. do 2001 uspostavili jedan od najrepresivnijih i najsurovijih režima na svijetu. To će se, potvrdili su, nastaviti i sada. I s tom novom, političkom realnosti, međunarodna zajednica, očito je lako se nosi.

U fokusu zapada je izbaviti svoje državljane i neke lokalce iz Afganistana. Svjesni da su talibani dobili rat spremni su i na pregovore. Pred EU je i veliki zadatak kako spriječiti humanitarnu krizu, nove kolone migranata. I realno najvažniji, ali u ovom momentu najmanje pominjan – kako osigurati da Afganistan ne postane poligon za obuku terorista, a time i prijetnja zapadu.

No, Biden ima svoje odgovore.

Svjestan je, napisao je Biden, da će njegova odluka o povlačenju američkih snaga iz Afganistana biti kritizirana.

Ali radije bih preuzeo svu kritiku nego tu odgovornost prenio na još jednog predsjednika. Ovo je pravi izbor za naš narod, za hrabre vojnike koji riskiraju živote služeći naciji i Americi  – napisao je Biden.

Svijet je Bidenovu odluku ocijenio kao izdajnički, nerijetko je ocijenjen kao kukavički potez, kao jasan znak da se zemlja u kojoj su SAD pokušavale napraviti sistem po svojoj mjeri, ostavlja na milost i nemilost talibana. Kao promašaj, od koga će se Amerika teško oporaviti.

S tom činjenicom bave se i Bosanci i Hercegovci. Ili barem više od polovina njih, uvjerenih da će SAD, zlu ne trebalo biti prve u odbrani granica, suvereniteta, nezavisnosti BiH, te da će američki predsjednik našu zemlju eto uskoro staviti na vrh agende vanjskopolitičkih interesa.

Politički analitičar, nekadašnji ambasador BiH u Jordanu, Siriji, Iraku, Libiji, novinar s dugogodišnjom karijerom u ovom dijelu svijeta Zlatko Dizdarević kaže za Interview.ba – krug se zatvara.

U onom trenutku kada se geostrateški i ekonomski interesi poklope donosi se odluka. Sve drugo je nebitno. A geostrateški interes SAD broj 1 u ovom času  je čak mislim do te mjere važan da pokriva sve ostale interese. I svi ostali interesi su manje – više smještaju uz taj. To je dolazak Kine “preko brda”. Zaustavljanje Kine, na bilo kakav način – objašnjava Dizdarević odluku o povlačenju SAD iz Afganistana.

A kad je BiH u pitanju, prema Dizdarevićevim riječima, prvo treba analizirati zašto je neko prisutan na području BiH, ali i Zapadnog Balkana. Odnosno zašto nije.

Hipotetičko je pitanje da li SAD imaju toliki geostrateški interes ovdje jer nemamo ni nafte, ni minerala…. Ali, mislim da imaju interes. Mi smo dio priče – ako me nećeš ti, hoće me neko druge. Ako me neće SAD hoće me Rusija, Kina. U geostrategiji nema praznog prostora za male. Mali, tako misle veliki, moraju nekome pripadati. To znači, ako nas neće SAD hoće nas bilo ko. To su u ovom slučaju Rusija, Kina ili islamisti, koji, istina ovdje nemaju dovoljno uporišta. Ako ne podrazumijevamo nekakvu zelenu transverzalu – iznosi Dizdarević kroki analizu.

Podjela tala između SAD i Rusije

Pa onda dodaje kako ima vrlo pouzdane informacije, od dobrog i korektnog izvora u Beogradu da se ovdje, baš na Zapadnom Balkanu priprema teren za definitivnu podjelu tala između SAD i Rusije.

Mislim da su neki tehnički sastanci održani, Balkan će pripasti NATO-u. I do urnebesa je smiješno uvjerenje da neki Milorad Dodik može to zaustaviti. I Srbija ulazi u Nato, Vučić je na to pristao, ali ne smije to objelodaniti već stvoriti neki oštri razlog za to. To je stvar srbijanske mitologije – navodi Dizdarević.

Štos je, veli, u tome što te pregovore vode SAD i Rusija. Rusija će za to dobiti legalizaciju Ukrajine, Krima, dobit će Gruziju… Neriješene poslove koji su njima geostrateški bitni. Prema procjeni SAD, Rusija još nema dovoljan finansijski, vojni ni interesni kapacitet da se još pregovara,  jer u tom dijelu svijeta nema  pobjedničku poziciju.

Zato se čeka da Amerikanci budu u velikoj muci s Kinom, a bit će. Mi možemo postati samo dio interesa ove vrste. Neupitno je da nas se gura u NATO. Nema varijante u kojoj mi to nećemo biti. To bi morao biti neki potpuni poraz SAD, a to je gotovo nemoguće  – navodi Dizdarević.

Dizdarević ističe da aktualni odnos SAD prema Afanistanu i Zapadnom Balkanu, odnosno BiH nisu uporedivi.

Reći ću fakinsku rečenicu koja može ilustrirati moj stav. Ja mislim da su Amerikanci ušli svjesno u gubitničku priču računajući na opsjednutost Kinom. Sad su prebacili Kini vruć krompir. Na Afganistanu je pala Britanija, Sovjetski Savez, sad je pala SAD. Šta im je pomoglo u svemu tome? To što je država koju su SAD pravile takva. Laž je da oni nisu pravili u Afganistanu državu, da ubrazaju raspad Sovjetskog saveza. Oni su izmislili Bin Ladena, Al Qaidu. Nakon što su riješili Ruse rekli su sad ćemo mi praviti državu. Pomogao im je, na žalost 11. septembar, imali su razloga srušiti Ladena. Onda su krenuli praviti državu na svoj način, ostvarujući svoje interese, ne razumjevajući logiku, navike, tradiciju. Da je njima stalo do prave države u Afganistanu oni bi prihvatili mentalitet, logiku, poteze šaha koji je vladao svojevremeno za čije vrijeme su žene imale punu slobodu. Oni su išli, kao uvijek, po svom, ne uvažavajući unutrašnje specifičnosti. Ostavili su po strani talibane koji su tada bili mali, nisu bili opasnost. Taj način pravljenja države je stvarao unutrašnja nezadovoljstva, jačao talibane, oni su napravili ekonomiju po korporativnom principu, koja je tamo porodila strašnu korupcionašku klasu. Sve specifičnosti, potrebe afganistanskog naroda su bagatelisali. I stvarali nezadovoljstvo. Uz tu činjenicu nezadovoljstva i opasnosti za njih naslanja se geostrategija vezana za Kinu, Rusiju, Pakistan. Oni su tetošili Pakistance, a oni sada postaju problem, jer se pojavila Indija koja je sve moćnija. Sad SAD ne smije dozvoliti ni da Pakistan ojača, Kina već održava trilaterale sa Afganistan i Pakistanom. To Kini osigurava zaleđe prema američkom uticaju. Rusija ima ovdje najmanje interesa. Iran ima problem jer se pretpostavlja da će veliki broj izbjeglica krenuti prema njima  –  navodi Dizdarević.

Na pitanje jesu li ovim potezom SAD dobile ili izgubile, Dizdarević ima jasan odgovor:

Izgubili su ugled u svijetu.Ali, dugoročno misle da su dobili. Način na koji su izašli iz te igre bio je amaterski I to im je uzrokovalo više nevolja nego što su očekivali. Tamo su ostavili strašni haos, kolone ljudi koji su osuđeni na smrt. Taj haos dozvoljava svakome da se upetlja. Ali, jasno je da je to plan koji je odavno postojao. Tramp je napravio dogovor s talibanima, bez predstavnika Kabula. Samo je Biden napravio pogrešan red poteza, trebao je napraviti izlaznu strategiju. Oni će opet od izbjeglica tamo napraviti pritisak na EU, a njima je cilj slabljenje Europe. Kina nije nešto što se sluti, ona je činjenica. Već je tu. Preko noći je početkom jula povučeno 70.000 ljudi iz najključnije baze. Niko nije znao da ih ostavljaju.

Ptičija, a ne žablja perspektiva

Na kraju i pitanje je li realan, osnovan strah da će se to i ovdje dogoditi.

Mi ne znamo uvijek šta je čiji interes ovdje, nikad ne znaš šta može biti. Ruski interesi oduvijek je izlazak na toplo more. To je Jadran. Crna Gora je bila bitna kao posljednja mogućnost izlaska na Mediteran. U roku od 15 dana Crna Gora je postala NATO, bez pregovora, akcionih planova. Ali, to se nije moglo bez ruskog pristanka. Ne mogu se dati garancije da nas neće ostaviti. Za sada mi se čini da neće, naročito ako profunkcioniše ovaj sporazum da Zapadni Balkan ide u NATO– uvjeren je Dizdarević.

No, dodaje ogromna većina u BiH ne može zamisliti da će nas SAD ostaviti na način kako su ostavili Afganistan.

To je produžetak naših snova da će nam Biden biti najvažniji kad bude izabran za predsjednika. Svedeni smo na male. To je naša, žablja, a ne ptičija perspektiva – zaključuje.

I dugogodišnji novinar, dopisnik iz Ujedinjenih naroda, analitičar Erol Avdović iz Washingtona nam kaže: Nema stopostotnih garancija.

Sjedinjene Države do daljnjeg i iz svog punog strateškog interesa ostaju vezane za Zapadni Balkan, jer taj je – nemali prostor dio koncepta slobodne, ujedinjene i demokratske Evrope. U svojoj transformaciji u vodeću silu svijeta Amerika je tradicionalno bila i ostala evrocentristička zemlja. To znači, da sigurnosna aritektura Balkana, uključujući tranziciju u što veću ekonomsku i demokratsku efikasnost tih zemalja – skoro da predstavlja uvijet bez koga se ne može. Ma koliko to zvučalo kao opće mjesto, jer se stalno ponavlja kao geopolitički refren u Washingtonu, teritorijalni i državni suverenitet BiH ostaje od vitalnog interesa za SAD. Upravo zato Washington nastavlja nesebično i izdašno investirati u demokratsku infrastrukturu cijelog Zapadnog Balkana s BiH u epicentru tog angažmana – uvjeren je Avdović.

Sve to, dodaje, kao i neovisnost Kosova, predstavljaju crvenu liniju, Avdović je naziva nevidljivi “berlinski zid”, preko koje nema laganog geostrateškog prolaska – ni brze konjice, ni teške artiljerije.

Svima koji to prate i znaju je jasno da je bolje ne testirati sav diplomatski, a ruku na srce i vojni arsenal koji SAD ima na raspolaganju i, koji bi – od vojnih baza u Njemačkoj i drugim djelovima Evrope – do baze na Kosovu Washington bio u stanju koristiti za odbranu tih interesa. Bolje je da toga ne dođe; ovo više nije bipolarni, već sasvim jasno vidljivi multipolarni globalni trenutak, u kome Kina i Rusija, posebno kad nastupaju zajednički pokazuju sve agresivniji rivalitet prema SAD, što se itekako vidi upravo na Balkanu i u BiH posebno. Ono što mene u tome zabrinjava je što Amerika, iako je to naravno znak konzistentnosti – stalno ponavlja isto, dok Kina i Rusija “osvajaju” teren – korak po korak koristeći svaku nedorečenost SAD, ili ambivalentnost EU. Testira se naravno i američka izdržljivost zbog svih domaćih američkih problema, te sklonost pragmatičnim rješenjima, ako je to u vanjskoj politici uopće moguće reći – na uštrb moralnih principa –  dodaje Avdović.

On, međutim, dodaje da BiH nije Afganistan, iz kojeg cijeli svijet gleda haos i paniku ljudi koji su se oslonili na Amerikance.

Slike ljudi koji stradaju i zbog neispunjenih obećanja i prevelikog oslanjanja na Zapad, posebno na Amerikance, uz korumpiranu piramidu vlasti koja se srušila kao kula od karata, a koju je izlišno finasirala američka vlada – ukazuje upravo na te dvije stvari: Nikad se previše, ili sasvim ne smije osloniti na strance, jer to vodi u politički parazitizam koji prije ili kasnije kolabira. I drugo, korupcija je eksplozivna sprava od koje s preko noći može urušiti svaka slaba i nedovoljno etablirana država. To jesu važne refleksije, kao i lekcije za Bosnu i Hercegovinu, iako ima i olakšavajućih okolnosti –  zaključuje Avdović.

Vlastite snage i međunarodni paternalizam

No, dodaje, koliko god zvučalo paradoksalno, posebno onim domaćim akterima koji su spremni da nariču i kukaju nad svim što je postignuto

BiH je sa stanovišta Amerike  uspješna priča. U BiH postoje europski standardi, u stremljenja, drugačiji je politički dijalog, ma koliko je često neprimjeran zbog ekstremnih stavova nacionalnih lidera ili onih željnjih političke vlasti i novih sinekura. Bosna i Hercegovina se ipak kreće prema euopskom političkom kompasu.

Na koncu, u BiH obitava europsko stanovništvo čiji najveći dio prihvata ili prakticira umjereni islam. Čak i nakon genocida u Srebrenici ispoljava se tolerancija, zagovara građanska kooegzistencija.

To nisu nevažni parametri, pa je nemoguće, čak ni propagadno, kako bi to neki iz neposrednog bh. komšiluka i susjedstva željeli – poistovjetiti, ili pojednostaviti usporedba BiH i Afganistana. Osim, nažalost u domenu najviše političke, i tzv. narodne, kapilarne korupcije. Ono što posljednje slike iz Afganistana govore svima, pa tako i Bosncima i Herecegovcima je da se treba što više osloniti na vlastite snage i graditi život koji se ne zasniva samo ili ponajviše na međunarodnom paternalizmu  – savjetuje Avdović.

interview.ba

 

Dozvoljeno je dijeljenje i kopiranje sadržaja ovog portala na druge portale, stranice ili blogove, uz obavezno navođenje izvora.

NAJČITANIJE U KATEGORIJI

NAJNOVIJE U KATEGORIJI

NAJNOVIJE NA PORTALU